Naprijed u prošlost
28. veljače 2017
Ovi dani na političkoj sceni Njemačke podsjećaju na obrnutu verziju filma „Povratak u budućnost" – velike stranke vide svoju budućnost u povratku na crte bojišnice koje su posljednji put važile 2000. godine. To je za njih bilo dobro vrijeme – Socijaldemokrati (SPD) nisu imali pravu konkurenciju s lijeva, a konzervativci nisu imali ozbiljnog takmaca s desna.
A danas? Konkurencija posrće. Desničarska Alternativa za Njemačku je u posljednje vrijeme jako izgubila na popularnosti i prema anketama dolazi na nekih osam posto podrške, kao i Ljevica. Predviđa se daljnji pad ove dvije stranke sa suprotnih krajeva političkog spektra. Zeleni su također potonuli. Od toga, međutim, ne profitiraju kršćanski demokrati. Vrhnje u velikom stilu skuplja SPD s Martinom Schulzom koji oko sebe širi miris ranije slave.
Hoće li i politika biti kao prije? Schulz djelomice već odustaje od sporne Agende 2010, masivnih rezanja socijalne države koja je poduzeo posljednji socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder. On je tada bio suočen s visokom nezaposlenošću i drugačijim duhom vremena. Stvorio je reformu koja je paradoksalno širom svijeta postala uzor – za konzervativce i liberale. Ali SPD je do danas patio pod tim balastom, između ostalog jer se kao reakcija na Agendu konsolidirala nova stranka, Ljevica, koja im od tada otima birače.
U međuvremenu su i kršćanski demokrati saznali kako to izgleda: Angela Merkel je željela učiniti svoju stranku primamljivom za moderno urbano stanovništvo. Mnogim konzervativcima je to bilo previše i, najkasnije s financijskim spasom Grčke i otvaranjem granica za izbjeglice, okrenuli su leđa kršćanskim demokratima i u velikoj mjeri prigrlili Alternativu za Njemačku. I lijevo i desno među populistima su bivši visoki funkcionari dviju velikih stranaka – poput bivšeg socijaldemokrata Lafontainea u Ljevici ili bivšeg kršćanskog demokrata Gaulanda u Alternativi. Birači su također oduzeti dvjema velikim strankama.
Prošlog tjedna je Martin Schulz najavio da želi produžiti razdoblje u kojem radnik koji ostane bez posla dobiva pomoć za nezaposlene. Angela Merkel je preko svog ministra unutarnjih poslova progurala opsežan paket mjera za više deportacija tražitelja azila iz Njemačke. SPD dakle igra na socijalnu pravdu, Unija na sigurnost. Zbogom neoliberalnoj Agendi, kažu socijaldemokrati, dok se konzervativci opraštaju od dobrodošlice koju su poželjeli izbjeglicama. Ako time SPD učini Ljevicu suvišnom, a CDU isto učini s Alternativom, onda će sve biti kao prije i obje stranke će imati po osam posto podrške više – to je smioni san u stranačkim centralama velikih.
Pitanje je samo tko će imati koliko uspjeha na krajevima političkog spektra i kako će reagirati birači koji su negdje u centru. Trenutno izgleda da je SPD daleko uspješniji i da kupi birače s oba kraja. Birači s krajnje ljevice su oduševljeni kritikom Agende, dok su protestni glasači Alternative za Njemačku oduševljeni što se pojavila prava alternativa Merkelovoj. Obično se kaže da se izbori dobivaju u sredini političkog spektra. Ali dvije velike stranke očito moraju ostvariti uspjeh i špagom između lijevog i desnog kraja biračkog tijela. Možda s njima, na kraju, profitira i njemački višestranački sustav.