Poraz čini čovjeka simpatičnim jer je to nešto ljudski, tako se kaže. Možda je zato nekadašnja teniska zvijezda Boris Becker u Njemačkoj još uvijek tako omiljena. 54-godišnjak je čovjek koji ima slabosti. Već desetljećima ljudi strepe i pate zajedno s njim: najprije na teniskom terenu gdje je, iz njemačkog očišta još uvijek postigao nedostižan uspjeh. Kasnije na usponima i padovima njegovog života: u novim aferama, propalim brakovima, promjenom zanimanja i poslovnim (ne)uspjesima. Boris, dobroćudan bonvivan. Tu predodžbu je ozbiljno pomutila presuda u Londonu.

To je presuda s dugom prošlošću. Već 2017. smo mogli samo trljati oči od čuda: povodom njegovog 50. rođendana je njemačka televizija prikazala dokumentarni film o Beckeru. Tamo ga se vidi u skupom terencu pred njegovom velebnom kućom u otmjenom londonskom predgrađu Wimbledon ili ga se vidi kako u helikopteru lebdi nad Monakom. To si nekako drugačije zamišljamo za čovjeka koji je zapravo bankrotirao. A baš u to doba je jedan londonski sud pokrenuo protiv njega postupak insolventnosti čije posljedice su ga sada dohvatile.

Je li to opet taj bonvivan koji nije shvatio ozbiljnost situacije i jednostavno nastavio kao do tad? Ne, jer Becker je propao u više nego sumnjivom pokušaju uz pomoć diplomatske putovnice Srednjoafričke Republike izvući se iz sudskog postupka. A da mu pravosuđe može uzrokovati veliku nevolju, to je Becker najkasnije mogao shvatiti 2002. kad je u Münchenu osuđen na dvije godine zatvora uvjetno. A to nije bio jedini sudski postupak protiv njega.

Nema tu „nisam znao"

Zato je i strategija obrane Beckera pred londonskim sudom bila slabašna: čovjeka s glavom u oblacima i koji se zapravo ne bavi ozbiljno svojim poslovima bi sve prethodne sudske tužbe ipak malo protresle i uplašile tako da bi se barem potrudio nešto promijeniti. Ali Boris Becker, tako izgleda, je vjerovao da će se nekako opet izvući. A to pokazuje aroganciju. Slično kao i kod poreznog prevaranta Uli Hoeneßa.

Tvrdnje kako je bio tek okružen pohlepnim poslovnim partnerima i neiskrenim prijateljima su podjednako slabe kao izlika. Porota je Beckera proglasila krivim upravo u točkama optužnice gdje je on aktivno pokušavao sakriti i ukloniti svoj imutak. Tako je protuzakonito prebacio novac na dvije svoje bivše supruge.  Takvu odluku je teško mogao donijeti itko drugi nego sam Becker.

Pravo i zakon vrijede i za legendu tenisa. Presuda u Londonu je zato ispravna. I u najboljem slučaju, bit će djelotvorna u tome da naš idol malo razmisli o svemu. „Get real, Boris!“ bi mu kao obožavatelji mogli doviknuti. A još uvijek mu neće nedostajati simpatija za novi početak, također i u poslovnom smislu.