Službeno je njemački parlament još uvijek na ljetnoj stanci koja završava tek sljedeći tjedan. Trebao je zato postojati dobar razlog da se zastupnici okupe na izvanredno zasjedanje u Berlinu. To je ovoga prvog rujna mogao, ili čak moralo biti obilježavanje obljetnice početka Drugog svjetskog rata. Jer napadom na Poljsku prije točno 75 godina Njemačka je izazvala najveću katastrofu 20. stoljeća s milijunima žrtava.

U Bundestagu se o tom povijesnom događaju, međutim, govorilo tek na rubu. Nitko nije doduše želio preskočiti priliku da spomene njemačku krivicu i odgovornost. Ali službeni povod ovom izvanrednom zasjedanju nije bio najgori rat u povijesti, nego jedan užasan današnji. To nije klasični rat između dvije države, nego rat koji stručnjaci za sigurnost zovu "asimetričnim".

A Njemačka će se u njega umiješati i to pod neobično nejasnim naslovom: "Humanitarna pomoć za izbjeglice u Iraku i borba protiv terorističke organizacije IS." Tako glasi vladino izvješće kancelarke Angele Merkel i pritom izbjegava odlučujuću riječ: isporuka oružja.

Merkel tek kasno dolazi do najvažnijeg

Već očajni ljudi u sjevernom Iraku bi s njemačkim pištoljima, ručnim bacačima i raketama trebali zaustaviti naizgled nezaustavljivi prodor bestijalnih terorista "Islamističke Države". Tko iz etičkih i političkih uvjerenja zagovara isporuku vojne opreme jednoj beznadno slabijoj strani u ratu u borbi protiv barbarskog neprijatelja, neka to, molimo lijepo, kaže bez oklijevanja.

Umjesto toga se Angela Merkel toj temi približavala dugim zaobilaznim stazama. Govorila je o vojnom sukobu Rusije i Ukrajine, hvalila je novog predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, naglašavala važnost NATO saveza.

Kancelarka je lako mogla biti kraća i jasnija. Konačno, Nijemci već od nedjelje poznaju odluku njihove vlade koja je bila rezultat dugotrajne i mukotrpne rasprave. Svi argumenti za i protiv isporuke oružja su već odavno bili poznati. Merkel je dakle mogla odmah i samouvjereno doći do srži same stvari.

Ali ovako se u njezinom vladinom izvješću mogao nazrijeti još trag grižnje savjesti koju nipošto ne smije imati i nadamo se da je niti nema. Jer i Angela Merkel i svi drugi sudionici rasprave koja je potom uslijedila, svi zaslužuju poštovanje za svoje "da" ili "ne" u tako važnom pitanju.

Prave riječi nepoznatog zastupnika

Nikome u ovoj raspravi nije bilo lako, niti stranačkim kolegama Angele Merkel i zagovornicima isporuke oružja, niti oporbenim političarima koji su se protivili takvoj odluci. I svatko je imao pravo na neki način. I predsjednik kluba zastupnika Merkeličinog CDU-a Volker Kauder kada je tražio "sad i smjesta" isporuku oružja zbog humanitarne katastrofe koja prijeti. Baš kao i oporbeni političar stranke Ljevice Gregor Gysi kad se usprotivio isporuci s argumentom međunarodnog prava i nadležnosti Ujedinjenih naroda.

Nakon što je poslije gotovo tri sata rasprava bila gotovo završena, oglasio se razmjerno nepoznati političar socijaldemokrata Frank Schwabe i osvrnuo se na samu dilemu u kojoj se nalazi njemački parlament te izrazio razumijevanje i za argumente stranke Zelenih i Ljevice. S tek nekoliko riječi je izrekao poštovanje prema onima koji misle drugačije, jer i njegovo je mišljenje kako je ta pošiljka "opasna, ali nužna".

Ali i ta kraća, simpatična replika je pokazala kako u raspravi o ratu uvijek i mora biti skrupula, nepoznanica i kritike. Na vidjelo ponekad dolazi i određena bespomoćnost. Ali sve je to ljudski i razumljivo.