Inozemna misija Bundeswehra na jugu Turske se raspala, tako bi se to pojednostavljeno moglo reći. Temelj misije, vojni „zadatak“ se doslovce raspršio. I to brže nego što se to mislilo. Od siječnja 2013. Bundeswehrove rakete tipa Patriot stacionirane su u gradu Kahramanmaras (naslovan fotografija) na jugu Turske. Na terenu je i 250 njemačkih vojnika koji nadziru obližnju granicu sa Sirijom. I oni će biti povučeni – zato što tamo jednostavno više nemaju što nadzirati.

Aktualna prijetnja je nešto sasvim drugo

NATO u međuvremenu tvrdi da je „vrlo niska“ opasnost da se iz Sirije balističkim raketama napadne turski teritorij. Vojni stratezi iz Bruxellesa su mišljenja da je vjerojatnost da neka od sukobljenih sirijskih strana odluči na takav potez iznimno mala. A to onda znači da u Kahramanmarasu raketni obrambeni sustav Patriot, koji je u stanju uništiti takve rakete, više nije ni potreban. Njemačka i SAD, dva glavna aktera u toj misiji NATO-a, pripremaju povlačenje. Danas strah i trepet u regiji ne izaziva raketni arsenal sirijskog predsjednika Assada, već teroristička milicija “Islamske države”. A ona se bori sasvim drugačijim sredstvima.

Jedan od razloga zbog čega je „Islamska država“ postala tako jaka je i kurs Turske, koja se dugo vremena nije miješala u borbu protiv strašne terorističke milicije. Nakon što se vlada predsjednika Erdogana konačno umiješala u borbu, ona je iznenadila dvostrukim “udarom” – akcije protiv IS-a iskoristila je kako bi istovremeno vojno napala i nemili kurdski PKK. Time je dodatno povećan broj bojišta u ovoj regiji.

Turska kao neuračunljivi partner?

U toj napetoj situaciji za Bundeswehr više nema nikakvog povoda da ostane u Kahramanmarasu. Prevelika je opasnost da ga se uvuče u sukob Turske s njenom manjinom. Misija u okviru koje Bundeswehr nije morao obarati niti jednu jedinu raketu iz Sirije je vojno ionako bila od male koristi. Bila je to prije svega gesta solidarnosti prema Turskoj, savezničkoj zemlji u NATO-u. Činjenica da Njemačka i SAD namjeravaju povući vojnike s terena je ispravan korak, ali i korak nad kojim bi se trebala zamisliti upravo turska vlada.