Najprije prognoze koje su se već počele ostvarivati: Republikanci koji su u međuvremenu postali tek osobna sljedba predsjednika Donalda Trumpa će imenovanje Bretta Kavanaugha kao doživotnog suca Vrhovnog suda proglasiti golemom političkom pobjedom. Time je osigurana konzervativna većina na tom sudu i za slijedeći naraštaj.

I Donald Trump će to smatrati osobnim trijumfom. Njegov cilj jest Demokrate prikazati kao gubitnike. I možemo pretpostaviti da će se čak i oni Republikanci koje je Trump stavio na led zbog njihovih dvojbi sad pokorno vratiti i slijepo podržavati svoju stranku na predstojećim izborima za Kongres i Senat.

I George Bush mlađi, nipošto prijatelj Trumpa, podržao je Kavanaugha i iskoristio svoj utjecaj na važne senatore kao što je Susan Collins. Voljeli Trumpa ili ne, to je svejedno: tu se radi o nečem važnijem od predsjednika. Tu se radi o Republikanskoj stranci.

„Baš nas briga za žene"

Ali Republikanci, nakon što su tako spornu osobu postavili za suca, bi se tu mogli prevariti. I trebaju se prevariti. Jer nemojmo imati iluzija: baš u ovoj, 2018. godini kad su prava žena toliko prisutna u javnosti, Grand Old Party je ovako jasno pokazala kako je to stranka patrijarha. Republikanci se mogu pozicionirati kako hoće, ali odnos prema čitavom slučaju Kavanaugh se jedino može nazvati sramotnim.

Zapravo za žene Amerike ovo imenovanje može biti golemi plakat koji se prostire preko čitavog neba Washingtona na kojem piše: baš nas briga za vas. Mogu Republikanci biti ponosni koliko god hoće da će na Vrhovnom sudu imati većinu za još desetak godina, pitanje je kako će izgledati većina već i u njihovoj dnevnoj sobi.

Niti Demokrati se nisu proslavili u ovom sučeljavanju tako da su i oni gubitnici. Jasno, njima se može učiniti ispravnim da su podržali gospođu Ford i druge žrtve spolnog nasilja. Ali zato jer su njene optužbe objavili tek neposredno pred saslušanje Kavanaugha, teško se oteti dojmu da su i oni čitav slučaj tek iskoristili za stranačku i političku manipulaciju. Jer tako su i Republikance prisilili držati se Kavanaugha jer više nisu imali vremena predstaviti nekog drugog kandidata.

Brett Kavanaugh: uspjeh izgleda drugačije

Brett Kavanaugh je postigao svoj cilj. On je prisegao za suca Vrhovnog suda, ali on tamo ne pripada. Čak i ako optužbe i svjedočanstva gospođe Ford zasad neće imati pravne posljedice. Ali nedostatak dokaza ne može biti mjerilo biti sucem Vrhovnog suda. To mora biti sposobnost biti otvoren za argumente kako bi se donio pravorijek i biti zagovornik vladavine prava.

Naravno da su i suci samo ljudi koji imaju svoje političko gledište koje pak utječe kako će i promatrati svijet. Ali najmanje što se od njih može očekivati jest da svoje sklonosti stave na stranu i djeluju nadstranački koliko god mogu.

Brett Kavanaugh je potpuna suprotnost tog ideala. Predsjednik ga je i izabrao zato jer je on ideolog konzervativnog svjetonazora. I zato jer će njegov glas biti odlučujući kod osjetljivih pitanja kao što je pravo na prekid trudnoće ili pravo Amerikanaca da posjeduju oružje. Najkasnije nakon njegovih napada na Demokrate tu ne može biti nikakve sumnje.

No Kavanaugh je kod svog predstavljanja otkrio svoju stranu koja nema ništa sa „pravim običnim Amerikancem" kakav se predstavlja, barem do optužbi o spolnom zlostavljanju. To vodi tome da Kavanaugh stupa na dužnost znajući da mu mnogi građani ne vjeruju. To se vidjelo već i u odlučujućem glasovanju u Senatu koje je uvijek iznova bilo prekidano prosvjedima. To je najgori početak karijere suca Vrhovnog suca kakav si netko može zamisliti.

Poražena, ali jedina pobjednica

Na drugoj strani je Christine Blasey Ford. Ona je morala slušati osobne napade, odvratne uvrede, ona i njena obitelj je primala čak i prijetnje smrću od kad se profesorica javno izjasnila. Optužbe koje je pogađaju u dušu.

Njeno ime i život će od sad uvijek biti povezano sa odlukom Senata i imenom Brett Kavanaugh. Ali čak i ako nije uspjela zaustaviti njegovo imenovanje, ipak je baš Christine Blasey Ford zapravo jedina osoba koja iz ovog postupka može izaći podignute glave. Jer ona je javnosti iznijela temu o kojoj se predugo uopće nije govorilo. Potresnim i osobnim svjedočanstvom u tako kritičnom trenutku nije samo učinila uslugu mnogim ženama koje su imale slično iskustvo. Ona je učinila golemu uslugu čitavom društvu.

I na koncu, imenovanje Kavanaugha nastavlja podjednako dugu kao i lošu tradiciju da svi suci Vrhovnog suda moraju studirati ili na Harvardu ili na Yaleu. I to u zemlji koja ima stotine izvrsnih pravnih fakulteta. I to znači i da će taj sud biti polariziran ekstremnim političkim stajalištima koje već drži u šahu čitavu zemlju. To je loša pretpostavka za politički sustav koji se sve više mora označavati kao disfunkcionalan.

I na kraju, za razliku od Kongresa ili Bijele kuće, uvjerljiva većina Amerikanaca je imala pozitivno mišljenje barem o Vrhovnom sudu. Sad će se i to vjerojatno promijeniti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android