To još možda nije "tihi državni udar" kao što tvrdi poljska politička oporba, ali najnoviji razvoj u Poljskoj doista daje razloga za zabrinutost. Tek što su četiri tjedna na vlasti, konzervativna stranka Pravo i pravednost (PiS) u zastrašujućem tempu donosi zakon koji će imati dugoročne posljedice na odnos snaga u Poljskoj. Rad Ustavnog suda, dakle institucije koja provjerava donesene zakone da li su u skladu s Ustavom, se možda neće potpuno blokirati, ali svakako znatno usporiti.

(Prijedlog zakona predviđa da 15 sudaca Ustavnog suda odluke moraju donositi dvotrećinskom većinom i da svoje odluke moraju donositi kronološki, dakle ne smiju se baviti novim pitanjima prije nego što se slože o svim starim - op. pr.) Makar se neka od pravila u novom zakonu mogu činiti opravdanima, prije svega uznemiruje način na koji se donosi taj zakon. Kod tako važne teme kao što je koncepcija Ustavnog suda ne treba biti nikakve žurbe. Svi prijedlozi se moraju pažljivo analizirati, trebaju se pitati stručnjaci, stvoriti kompromise.

Čemu tolika žurba?

Ali ništa od svega toga: zakon se protjerao kroz parlament u samo nekoliko dana i sa trenutnim stupanjem na snagu bi mogao biti donesen i prije kraja ove godine. Mudra demokratska odluka svakako izgleda drugačije.

Najvažnije pitanje glasi: zašto ova konzervativna vlada toliko treba promjenu Ustavnog suda? I što će to značiti za demokraciju u Poljskoj? Kratkoročno i srednjoročno, takva promjena širi ovlasti i moć stranke Kacynskog i omogućuje joj da provede svoje političke planove. Tu između ostalog spada i reforma javnih medija u "nacionalne kulturne institucije" koje će nadzirati vlada, a planira se i novi zakon o državnim službenicima gdje bi se ukinula njihova obaveza da ne djeluju prema stranačkim interesima.

Ova vlada si je zadala cilj koji nije ništa manje od "nacionalno-konzervativne revolucije" i čiji su glavni ideali patriotizam, antikomunizam i kršćanske vrijednosti - uz poneka socijalna dobročinstva poput dječjeg doplatka i spuštanje dobne granice za mirovinu. A dok se tim zakonom ne stigne baviti Ustavni sud (kojim navodno dominira oporba), onda se i sve te mjere mogu provesti brzo i bezbolno. Recept kojeg dobro poznajemo i iz drugih, autoritativnih režima.

Kao što je to često slučaj kod odluka koje slijede tek stranačke i interese tko će ugrabiti veću moć, tako se uopće ne razmišlja o mogućim dugoročnim posljedicama što znači slabiti ulogu ustavnog suda. Jer u svakoj demokraciji je današnja oporba ono što će sutra ili prekosutra biti vlada, a čak i ako je građansko društvo u Poljskoj veoma snažno, barem se teoretski nameće pitanje - što ako na vlast dođe netko drugi? Ne tek liberali ili umjereni konzervativci, nego ekstremna desnica? Tko će ih onda zaustaviti?

Ustavni sud i neovisni mediji mogu za svaku vlast biti neugodni. Oni su svojevrsni osigurač demokratskog društva. Oni mogu gnjaviti, ali su nužni. A njihovo slabljenje ili čak ukidanje je igra s vatrom.