Nema dana u kojem se ne pojavljuju nove užasavajuće vijesti. Katolička crkva na svjetskoj razini još jednom je, kao i ranije, uzdrmana vijestima o zlostavljanju i seksualnom nasilju od strane svećenika. Stječe se dojam da se crkva, usprkos lijepim riječima i brojnim uredbama, još uvijek nalazi na samom početku. Razlog je nedostatak volje za razrješenjem tih postupaka i njihovo kažnjavanje. To je poražavajuće.

Papa na distanci od rimskog sustava

Kada je Argentinca Jorgea Mariu Bergoglia Konklava u ožujku 2013., kao tek izabranog papu Franju, predstavila svijetu, on je smiješeći se rekao da su kardinali „išli na kraj svijeta" kako bi pronašli nasljednika pape Benedikta XVI. Mnoge novosti, koje je papa Franjo uveo, pokazuju koliko je on kao dušobrižnik i konzervativni reformator udaljen od rimskog sustava. Upravo crkva u dvjema zemljama na krajevima rimskog svijeta, u Čileu i Australiji, pokazuje koliko su te novosti, koje žele uvesti dijelovi središnjice u Rimu, udaljene.

Papa Franjo u siječnju je posjetio Čile i ono što je ukazivalo na ta teška zlostavljanja jednostavno je odbacio. On je tamo očito imao pogrešne savjetnike. Za svoje tadašnje ponašanje vrhovni poglavar Katoličke crkve kasnije se u više navrata ispričao. I s najviše razine pokrenuo ponovni postupak obrade tih slučajeva, što se u povijesti crkve nikada nije dogodilo: Franjo je poslao posebnog izaslanika u Čile. On sam je u Vatikanu posvetio dosta vremena razgovorima s brojnim „preživjelim" (što je najispravniji opis tadašnjih žrtava).

On je u Rim pozvao sve čileanske biskupe koji su mu zatim ponudili odstupanje sa svojih položaja. A početkom lipnja pap Franjo će se ponovo sastati sa žrtvama - svećenicima koji su i sami bili žrtve nekog notornog prijestupnika u svećeničkoj odori.

Položaj crkve u Čileu, katoličkoj zemlji, podsjeća na Irsku: na pad tamošnje crkve, gubitak njenog autoriteta, tihi razlaz vjernika s crkvom zbog pojavljivanja u javnosti afera o višedesetljetnom sustavnom zlostavljanju u katoličkim školama i domovima.

Biskupi prvi put pred svjetovnim sudovima

Na drugom kraju svijeta, u Australiji, po prvi put je ovog tjedna sud u Adelaidu osudio jednog nadbiskupa za zataškavanje slučajeva zlostavljanja. Izricanje kaznene mjere očekuje se u lipnju. Gotovo 700 kilometara dalje, u Melbourneu, početkom svibnja je pokrenut sudski proces protiv kardinala Georgea Pella. I to ne zbog zataškivanja, nego zbog sumnje da je bio direktan izvršitelj seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Pell, koji već godinu dana ne smije napustiti Australiju, odbacuje optužbe. Bez obzira kako će se okončati ovaj proces, njegova crkvena karijera je vjerojatno završena, a ovaj 76-ogodišnjak od 2014. obavljafunkciju koja bi se mogla opisati kao ministar financija Vatikana i time jedna od najvažnijih osoba u postupku težnje pape Franje za transparentnošću crkve.

Čile i Australija – oba procesa u središtu su zanimanja medija širom svijeta. One pokazuju koliko je dalek put na koji je crkva krenula pod papom Benediktom XVI., a koji je 2013. papa Franjo intenzivirao.

U Njemačkoj se ova tema 2010. našla u fokusu, a pokrenula ju je jedna crkvena obrazovna ustanova. Njemački biskupi su manje-više odlučno podržali ovu raspravu - i svakih par tjedana su se suočavali s novim spoznajama o starim slučajevima i propustima. I u Njemačkoj je još uvijek dug put do konačnog suočavanja i senzibiliziranja.

U katoličkim zemljama skoro da nema ovih nedoličnih postupaka

Ipak, upravo Čile pokazuje kako neodlučno, čak i preko volje, teku razrješenja ovih slučajeva u mnogim dijelovima svijeta. U većini katoličkih zemalja širom svijeta skoro da se i ne zna za slučajeve zlostavljanja. To je, blago rečeno, začuđujuće.

Ne treba se sada zavaravati: tema zlostavljanja uzdrmala je Katoličku crkvu i još uvijek je trese. Papa Franjo, njen vrhovni duhovni poglavar, na primjeru Čilea pokazuje što je za njega osobno nužno, stavljajući „preživjele" u središte pozornosti.

Ali crkva, ta organizacija snage i duha, zbog toga može doživjeti unutarnji slom. U najmanju ruku, unutarnji.