Kuga, boginje, kolera... Mnoge bolesti koje su prije donosile smrt tisućama ljudi danas se smatraju pobijeđenima. Ali medicinska i društvena pobjeda nad rakom se još nije postigla i na to nas podsjeća današnji (4.2.) Svjetski dan borbe protiv raka.

Prema podacima međunarodnih zdravstvenih organizacija, svake godine preko 12 milijuna ljudi u čitavom svijetu saznaju da su oboljeli od raka, njih 8,5 milijuna i umire od tumora koji napadaju ljudske organe. Dijagnozom raka i za pogođene i za njihove obitelji počinje dugi put patnje. On vodi između medicinskih pokušaja spasa i najdublje dvojbe, između terapije i straha za goli život.

Otpisani i isključeni

Taj put patnje ne može biti pošteđen niti jedan oboljeli od raka. Ali već bi bilo mnogo kad bolesnici ne bi bili pogođeni i društvenom stigmom jer ih se proglasi mrtvima daleko prije nego što ih njihova bolest prisili na konačan odlazak.

Među te bolne rituale dobronamjernih, ali nipošto pomažućih izraza suosjećanja spada i da se svakog dana zove i pita za stanje. Kao da se već broje posljednji dani u životu. Posljedice takvih upita se ponekad mogu još teže izdržati nego ionako teške popratne posljedice kemoterapije.

To pomno promatranje okolnog svijeta tumora koji rastu i metastaza koje nastaju tjeraju mnoge pacijente - ali i pogođene mnogim drugim teškim bolestima, da se potpuno povuku i više ne žele ni s kim razgovarati.

To je reakcija koja se može razumjeti. Koji čovjek želi da ga se proglasi mrtvim dok se još bori za život? Koji čovjek uvijek iznova želi govoriti o svojem zdravstvenom stanju dok se svim silama trudi svoje preostalo vrijeme provesti što je moguće ispunjenije?

Upravo o tome se radi: oboljeli od raka nas podsjećaju kako im naše suosjećanje ništa ne pomaže. Da za nihovo ozdravljenje nije dovoljna samo djelotvorna medicinska terapija, nego i podrška društva i obitelji. Da mi u našem životu puno previše vremena provodilo sa nevažnim stvarima.

Svakoga može pogoditi

Podrška bolesnima i njihovo sudjelovanje u društvu nije nikakav čin milosti. Raširenost raka nam pokazuje da to svakoga može pogoditi. Rak se ne može protjerati iz javnog života. A ono seže od onkoloških ordinacija, istraživačkih centara, centara za palijativnu medicinu i bolnica ravno do središta našeg društva.

Stručnjaci procjenjuju kako će 2030. godišnje od raka oboljevati oko 26 milijuna ljudi, a 17 milijuna će umirati - dakle dvostruko više nego danas. U Njemačkoj se svake godine dijagnosticira rak kod oko pola milijuna ljudi, a njihovo životno očekivanje je zahvaljujući modernoj medicini znatno produženo.

Dijagnoza raka čitavu svakodnevnicu preokreće naglavačke. Okončava poslovne karijere, stavlja međuljudske odnose na tešku kušnju i sili da se počne razmišljati drugačije. Zato i povodom Svjetskog dana borbe protiv raka nam može biti poruka: pustite da razgovaramo o životu sa rakom. Smrt će doći ovako ili onako.