U zraku je već visio okrajak kobasice namijenjen automobilskim koncernima – bio je to zahtjev za usvajanjem premije za kupovinu automobila, pogotovo onih s tradicionalnim motorima s unutarnjim sagorijevanjem - dizelaša i benzinaca. Taj zahtjev se uvijek iznova pojavljivao u javnosti, poput refleksa. I nije stizao samo iz redova njemačke ključne industrije. Svi oni koji su zagovarali tu ideju i u ovoj su krizi na svojoj strani imali oko 800.000 argumenata: radna mjesta.

Ali ova koalicija je ponovno pokazala da ta često u ranijim vremenima paralizirajuća potraga za konsenzusom može biti i jača strana: stranke Unije (CDU i CSU) kancelarke Merkel te SPD (socijaldemokrati) ovim su se paketom u načelu odlučili da ubuduće ne žele nastaviti održavati stari status quo, odnosno da fosilna Njemačka nije njihov cilj. To je dobro. Jer su stvari mogle završiti i drugačije.

Prisiljeni na pogled u budućnost

Jer u Berlinu se u proteklih 15 godina, otkako je na čelu vlade Angela Merkel, ionako već prespavalo digitalizaciju i elektrifikaciju mobilnosti. I sad je pandemija korone sve nekako trgnula iz političke rutine i prisilila politiku na trijezan pogled u smjeru budućnosti. Savezna je vlada već i prije toga bila spremna uložiti više od 700 milijardi eura u golo preživljavanje privrede u krizi. I zato sad ovih 130 milijardi za konjunkturni paket nije trebalo završiti u rukama političara dok dijele novac šakom i kapom.

Nakon 21-satnog pregovaračkog maratona koji se protegao na dva dana, šefovi stranaka i zastupničkih klubova su odlučili: premije da, ali samo za kupovinu električnih vozila, inovacijske premije za industriju. Potrošnja bi se trebala potaknuti snižavanjem poreza na dodanu vrijednost s 19 na 16 posto. 300 eura po djetetu može se shvatiti kao populističku mjeru za popravljanje raspoloženja u zemlji. Ta akcija svakako ne doprinosi cilju pouzdanog, suvremenog obrazovanja za sve.

Nada u rješenje za budućnost

Ovaj konjunkturni paket još uvijek nije rješenje koje vodi ka politici koja u vidu ima budućnost, politiku koja ne želi samo nastaviti „ublažavati“ posljedice digitalne revolucije, već politiku koja želi oblikovati. Ali je to postavljanje skretnice otprilike godinu dana uoči kraja posljednjeg mandata Angele Merkel na dužnosti savezne kancelarke – skretnice koja budi nadu u nova, još veća rješenja. I Merkel je, nakon što je 2005. preuzela dužnost šefice vlade, više od jednog cijelog desetljeća profitirala od učinaka nepopularne reformske Agende 2010 socijaldemokratskog prethodnika Gerharda Schrödera. I tako bi ovaj konjunkturni paket mogao biti prvi, važni korak u smjeru Merkeličine Agende 2030.