Od britanskog referenduma ne profitiraju samo Nigel Farage i drugi euro-skeptični političari širom Europske unije, poput Geerta Wildersa u Nizozemskoj i Marine Le Pen u Francuskoj. I ruski predsjednik Vladimir Putin je profiter od referenduma na kojem je odlučeno o brexitu.

Doduše, malo je vjerojatno da će se od Putina tim povodom čuti trijumfalni govor. On se ipak pozicionira kao međunarodni državnik, koji će reagirati diplomatski i umjereno. Ali kroz medije koje kontrolira Kremlj će jasno dominirati zluradost i krokodilske suze zbog brexita. Jer ruski mediji odavno predstavljaju Europsku uniju u negativnom svjetlu, kao Uniju koja samo što se nije raspala.

Putinova „populistička internacionala“

Želja Britanaca da istupe iz EU-a mnoge Ruse podsjeća na raspad Sovjetskog Saveza. Istina, britanska odluka je povijesni rez. No ona neće dovesti do potpunog kolapsa državnog i ekonomskog uređenja u EU kao što je to bio slučaj tijekom raspada SSSR-a. Tu istinu gledateljima ruskih televizija neće se servirati, njima propagandisti Kremlja prenose bajke o toj, ah, Europi koja se raspada. Time treba odvući pažnju ruske publike od vlastite krize i učvrstiti monopol moći vladajuće elite u Moskvi.

Ruska politika se ne može označiti uzrokom jačanja populističkih raspoloženja u Europi ili, sjetimo se Donalda Trumpa, u Sjedinjenim Državama. Razlog za to je kompleks demografskih, političkih i socijalno-ekonomskih čimbenika. No Kremlj je prethodnih godina vidno pojačao napore da podrži populističke grupacije koje su u pravilu kritične prema Europskoj uniji. Bilo je tu kredita jedne rusko-češke banke koji je dobila Marine Le Pen (Front Nationale) do krajnje naklonjenog izvještavanja internacionalnih ruskih državnih medija o britanskom UKIP-u Nigela Faragea i podrške (za sada neuspjeloj) neovisnosti Škotske.

Jačanjem populističkih tendencija u Europi – uglavnom desnih, ali sve više i lijevih – treba se narušiti stabilnost i funkcioniranje Europe. Logika je sljedeća: što više nejedinstva u Europi znači veće šanse za Rusiju da ostvari bolju pregovaračku poziciju s EU, aktualno se to tiče prije svega ublažavanja europskih sankcija.

Ispunjen maksimalni cilj

Odlukom za brexit je praktično ispunjen maksimalni cilj ruske vanjske politike u Europi: EU će se idućih godina baviti uglavnom sama sobom. Proširenje EU-a trenutno je nezamislivo. Loša vest za Ukrajince, Moldavce ili Gruzijce: proširenje EU-a na post-sovjetske ili balkanske države odgurnuto je daleko, daleko u budućnost. Teško je zamisliti da će uskoro uslijediti čak i ukidanje viznog režima za građane Ukrajine ili Gruzije.

Europska perspektiva Ukrajine, Moldavije i Gruzije je, dakle, pokopana do daljnjeg. Iako to nitko u Europskoj uniji neće glasno izgovoriti, ove zemlje će posredno ponovno biti gurnute u ono što u Rusiji definiraju kao svoju „zonu utjecaja“. Time ruski predsjednik Putin svakako spada u red profitera od britanskog referenduma.