Ruski predsjednik Vladimir Putin se može veseliti. Pred njim je tjedan „ruskog festivala". Planiran je niz konferencija i zasjedanja u Ženevi, Bruxellesu, Beču i Brestu koje bi trebale poslužiti da Putina održe u dobrom raspoloženju. I odvrate ga od invazije regularnih ruskih trupa u Ukrajinu.

Festival je počeo s dva telefonska razgovora u prosincu između američkog i ruskog predsjednika. Onda je prošlog petka slijedila izvanredna video-konferencija ministara vanjskih poslova članica NATO-a na kojoj je „Zapad" usklađivao svoje pozicije.

Američki predsjednik Joe Biden je obećao prisne dogovore s Europljanima i održao to obećanje. Ovog ponedjeljka slijede izravni „strateški razgovori" između SAD-a i Rusije u Ženevi.

NATO razmišlja

U srijedu se održava sjednica „Vijeća NATO-Rusija" u Bruxellesu, konzultacijskog gremija koji se već odavno prestao sastajati. Istovremeno zasjedaju vojni stožeri NATO-a kako bi razgovarali o jačanju trupa na Crnom moru ili na istočnoj granici NATO-a. U četvrtak raspravlja Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u kojoj su članovi i SAD i Rusija.

I Europska unija se želi pokazati. U srijedu, četvrtak i petak se u francuskom Brestu sastaju ministri obrane i vanjskih poslova EU-a. Tema je i ovdje kao i na svim ostalim sastancima ovoga tjedna: ruski zahtjevi za sigurnosnim jamstvima i moguća reakcija na Putinovu eskalaciju u Ukrajini.

EU kuka

Zaključak: ruski predsjednik je uspio dovesti „Zapad" do rotacije i do toga da se razlike u mišljenjima u protivničkom taboru javno čuju. Jer, u odnosu prema Rusiji postoje jasne razlike između članica NATO-a i EU-a, ovisno o interesima.

Povjerenik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell je povrh svega još Europskoj uniji učinio (rusku) medvjeđu uslugu jer kuka da uopće nije konzultiran kad se radi o sigurnosti u Europi i Ukrajini.

Do danas se Europljani nisu mogli složiti oko toga kojim oštrim sankcijama će prijetiti Rusiji. Jedino o čemu je EU dosad odlučio jest da bi za dodatne agresije iz Moskve trebala biti plaćena neka cijena.

Ponuda kompromisa Kremlju

Uvesti sankcije sektoru koji bi Rusiju stvarno zabolio, dakle isporukama energenata, Europska unija se ne usudi, što je razumljivo. Jer, bez plina i nafte iz Rusije brojne države u Europi, uključujući i Njemačku, imale bi velikih poteškoća s opskrbom.

Ruski predsjednik ne mora računati s ozbiljnim odlukama u tjednu ruskog festivala. Bit će vjerojatno izgovorena ista upozorenja koja se čuju od 2014. kad je Rusija svoje trupe dovela na ukrajinsku granicu.

Vlastitu vojsku neće upotrijebiti ni SAD ni ostale članice NATO-a kako bi pomogle Ukrajini. Isključeno je da NATO udovolji zahtjevu iz Moskve da odustane od mogućeg teoretskog proširenja na Ukrajinu ili Gruziju.

Neće se upuštati u rusku ucjenu, a to naravno zna i Putin. Ali, američki predsjednik Biden je gospodaru Kremlja već zajamčio da primanje Gruzije ili Ukrajine u NATO u dogledno vrijeme nije na dnevnom redu. Takvo stanje vlada još od summita NATO-a 2008. u Bukureštu.

Nastaviti razgovore

Zapad će tako i dalje nastojati nekako se provući i polagati nade u diplomaciju, kako ne bi provocirao vojne akcije Rusije. Vladimir Putin će ciljanim provokacijama držati Zapad u pripravnosti.

On će se brinuti da tinjaju konflikti oko Bjelorusije, Ukrajine, Gruzije, Moldavije i Armenije kako bi spriječio daljnje korake tih zemalja prema Zapadu. A s vojnog gledišta mu Zapad izgleda krajnje neodlučan, jer nije mogao organizirati ni vlastito povlačenje iz Afganistana.

Rat u Ukrajini koji je Putin započeo već 2014. aneksijom Krima trenutno neće biti proširen. Jer, teško uračunljivi predsjednik je u biti već postigao ono što je želio.

SAD, NATO i EU će i dalje htjeti razgovarati i oslanjati se na to da si Putin s unutarnjopolitičkoga gledišta ne može priuštiti prošireni rat i da je najprije zabavljen oko konsolidacije svoga utjecaja u Kazahstanu. Ovo neće biti posljednji tjedan „festivala".

Jer, i to je vrijedno samo po sebi. Tko međusobno razgovara ne puca jedan na drugoga.