Europska središnja banka preuzima nadzor nad oko 120 najvažnijih banaka u eurozoni. Za tu zadaću ESB nije "izmišljen" i nikada se ta zadaća nije ni nalazila u temeljnim postulatima rada Europske središnje banke. Otkako je jasno da će frankfurtska čuvarica monetarne unije postati i nadzirateljica banaka, dakle od prije dvije godine, ekonomisti neumorno upozoravaju da bi se ESB tako mogao naći u sukobu interesa. I to onda kada bi njegov nadzorni mandat mogao utjecati na njegove monetarne odluke, te time možda olabaviti središnji cilj ESB-a: stabilnost cijena.

Moglo bi se pomisliti da se radi o tipično njemačkom, prilično suhoparnom i akademskom sporu. Netko bi se mogao zapitati: za Boga miloga, pa gdje je u eurozoni stabilnost cijena u opasnosti? Iako mnogi Nijemci gunđaju čim se spomene ESB, ona euro, otkako je postao službeno platežno sredstvo, drži stabilnijim nego što je to ikada pošlo za rukom Njemačkoj središnjoj banci (Bundesbank) s bivšom njemačkom markom. ESB trenutno uspijeva više nego ostvariti samoproglašeni cilj stope inflacije od ispod dva posto, jer u nekim su zemljama na jugu vidljive čak i deflacijske tendencije. A to se može pozdraviti, to naime pokazuje da su te zemlje ponovno na putu stjecanja tržišne konkurentnosti.

Akademski spor?

Što je onda s tom svađom, odakle potječe i zbog čega se zahtijeva da se institucionalno razdvaja novčarsku politiku i nadzor banaka? Odgovor je jednostavan: zato što taj spor nije samo akademski, ne vodi ga samo nekolicina "otkačenih" principijelnih ljudi, već zato što je to konflikt između nadzora i monetarne politike, i zato što sve ono što ESB učini na "rubu" svog mandata može imati itekako konkretne posljedice.

ESB je kao središnja banka zainteresirana da poslovne banke prošire obujam kreditiranja gospodarstvenika - zato što bi to moglo potaknuti konjunkurni razvoj. S druge strane ESB je (kao nadziratelj banaka) itekako zainteresiran za time da banke povise udio vlastitog kapitala, odnosno da poboljšaju odnos između vlastitog kapitala i rizika. A to mogu napraviti smanjenjem vlastitih rizika. A kako se rizike smanjuje? Restriktivnom dodjelom kredita. To je klasična konfliktna situacija.

Osim toga je itekako zamislivo da ESB u okviru svoje politike kvantitativnog rasterećenja banaka pokupuje vrijednosne papire, među njima možda i onih koje su u financijskim problemima, i tako spriječi da tržište "očisti" one banke koje ionako ne mogu preživjeti, pri čemu bi ESB kao institucija za nadzor banaka za tim morao biti zainteresiran - u interesu "zdravih" instituta. Osim toga je jasno da svaka monetarna politika, dakle podizanje ili smanjenje kamata za refinanciranje, ima izravne posljedice na poslovanje financijskih instituta koje nadzire ESB.

Sjajno rješenje!

O novčanoj politici, to je odavno poznato, odlučuje Središnje bankarskog vijeće ESB-a u Frankfurtu. A tako mudri, kakvi su inače i naši političari, članovi Središnjeg vijeća na današnjoj sjednici neće se baviti stvarima vezanima uz nadzor banaka. Ne, na tu temu će jedan drugi dan biti sazvan sastanak. I onda će se isti članovi Središnjeg vijeća "igrati" nadzora banaka. Sjajno rješenje!

"Šizofrena banka", tako bi se to moglo reći. ESB naglašava da su nadzor banaka i monetarna politika dva strogo (kadrovski i stručno) odvojena sektora i da se "dodiruju" samo na vrhu ESB-a. E pa baš je to problem, moglo bi se uzvratiti na tu tvrdnju. Vrlo dobro nam je poznato da riba smrdi od - glave.