Komentar članova grčke vlade nakon svakog susreta europskih ministara financija još od 2015. zvuči skoro kao stereotip: „Određeni konzervativni krugovi" u Europi priželjkuju da Grčka napusti zajedničku valutu i da opet uvede drahmu. Ali samo je po sebi razumljivo da će se boriti protiv toga, samouvjereno se uvijek dodavalo.

Ali tko pripada tim „krugovima"? Oni su se uvijek konspirativno dali naslutiti, ali nikad se nisu nazvali imenom i prezimenom. Iz grčkog očišta, to su svi znali: Wolfgang Schäuble, dugogodišnji ministar financija iz Berlina i gorljivi zagovornik štednje i uravnoteženog proračuna.

Čovjek koji je predložio Grexit

Atenski tisak uvijek iznova podsjeća na susret Schäublea i njegovog tadašnjega grčkoga kolege Evangelosa Venizelosa u poljskom Wrocławu u rujnu 2011. Na njemu je njemački ministar posve otvoreno predložio odlazak Grčke iz zone eura uz obostranu suglasnost ili barem to naveo kao realističnu mogućnost i predložio postupak kako bi se to moglo provesti. Venizelos je navodno tada bio potpuno šokiran. Ne samo zato što je uopće opet došla na stol tema Grexita o čemu u Ateni nisu htjeli čuti ni riječi.

Nego prije svega zato što je prijedlog iz Berlina bio tako dobro pripremljen sve do posljednjih detalja da je iza toga mogla stajati samo jedna poruka: „Mi to mislimo smrtno ozbiljno." Najkasnije nakon ove inicijative u smjeru drahme je Schäuble za Grke neka vrsta mračne sile koja vreba iza prijetnje mogućeg odlaska iz zone eura.

Ono što se prečulo jest da Schäuble razmišlja u strateškim dimenzijama i da njegovi prijedlozi imaju konkretne političke ciljeve. Njegove ideje su bile domišljene do kraja, makar možda ne mora svatko zbog toga biti oduševljen. Bilo bi dobro da su iz Atene došli protuprijedlozi toj Schäubleovoj ideji, u idealnom slučaju upotpunjeni i konkretnim gospodarskim konceptima. U tom slučaju bi vlada Grčke mogla sudjelovati u raspravi koja se ionako vodila – s Grčkom ili bez nje.

Ali na žalost, u Hellasu je personifikacija politike s onu stranu bilo kakvih sadržaja vrlo duga i dijelom neslavna tradicija. Kao kakav bolesnik koji se nada čudotvorcu koji će ga izliječiti, tako se i birači čvrsto drže navodnih spasitelja koji im obećavaju brda i doline. A ponekad i kažnjava novoizabrane vlade jer im se gura u ruke odgovornost za baš čitavu politiku i međunarodne probleme.

U Grčkoj se osobito rado u inozemstvu traže žrtveni jarci i mračne sile koje onda vode urotu protiv (nedužne) Grčke. Pod tim okolnostima onda nije niti čudo da je baš jedan ministar financija iz Berlina bio jedini krivac za dugogodišnje prazne blagajne čitave Grčke.

Uvijek može biti gore...

Ali, time se čak niti ne približavamo rješenju problema. Ili možda ipak? Hoće li sa sljedećim njemačkim ministrom financija biti sve bolje?

Prilikom svojeg posljednjeg posjeta Grčkoj, predsjedavajući zone eura Jeroen Dijsselbloem je htio raščistiti takve nesporazume: „Wolfgang Schäuble nije za ili protiv Grčke, on vjeruje u Europu", objasnio je taj socijaldemokrat u razgovoru za atenski list Kathimerini. I dodao da svakome bude jasno: „Zato je uvijek polagao veliku pozornost na to da i provedemo ono što smo dogovorili." S Christianom Lindnerom ili Hermannom Ottom Solmsom bi u doglednoj budućnosti u ministarsku fotelju u Wilhelmstraße mogao sjesti jedan zagovornik liberalnoga gospodarstva koji će te zahtjeve znati reći još mnogo jasnije i od Dijsselbloema i od Schäublea.

Čak i lijevo orijentirani političari u Grčkoj izgleda da slute da bi se to moglo dogoditi. I pritom se ponekad od njih mogu čuti izjave kakve su još prije nekoliko mjeseci bile nezamislive. Kao na primjer riječi Steriosa Koulogloua, eurozastupnika stranke Syriza koja vlada i u Ateni: „Možda ćemo doći do trenutka kad će nam Schäuble još nedostajati", izjavio je čak i prije nedavnih parlamentarnih izbora u Njemačkoj.