Sezona Bundeslige 2016./17. je završena - sa izuzetkom natjecanja za opstanak, odnosno dolazak u Prvu ligu. Pretplatnik na titulu Bayern iz Münchena slavi sa 15 bodova prednosti već peto prvenstvo za redom. Darmstadt i Ingolstadt su ionako bili najveći kandidati i oni odlaze u Drugu ligu. A u relegaciji, natjecanju sa drugoligaškim kandidatom za ostanak, ne igra Hamburg kao što su mnogi očekivali, nego Wolfsburg koji je u posljednji tren izgubio dah. Barem je to nekakvo iznenađenje. Ali inače?

Ipak, pozitivno su iznenadile tri momčadi tijekom cijele sezone: Leipzig, 1899. Hoffenheim sa njegovim izuzetnim trenerom Julianom Nagelsmannom i osobito Freiburg. Jer on nema mnogo novca, ali zahvaljujući snažnom kolektivnom duhu je dostigao 7. mjesto koje bi moglo značiti i kartu za Europsku ligu. Zvijezda u usponu i drugoplasirani Leipzig još uvijek izaziva sumnju mnogih navijača drugih klubova i osobito samozvanih "tradicionalnih" momčadi.

Ne može se zanijekati da je Red Bull iz Lepziga u prošloj sezoni obogatio čitavo natjecanje. Naravno da pomaže novac glavnog pokrovitelja čije je ime preuzeo klub, ali i drugi klubovi imaju mnogo novca. Ali Leipzig povrh toga ima i jasan plan, kako da razumno potroši taj novac kako bi postigao najveći uspjeh. Za razliku od drugih klubova, Red Bull si ne želi priuštiti gotove zvijezde - makar bi ih mogao platiti, nego brusi talentirane, mlade igrače koji odlično pristaju u filozofiju sportskog direktora kluba Ralfa Rangnicka.

Utrka puževa za Europu

Klub tog napitka ima odlučujuću prednost prema tradicionalnim klubovima poput Schalkea ili Hamburga, da odmah spomenemo dva negativna iznenađenja sezone. I oba kluba pod patronatom međunarodnih koncerna iz Wolfsburga i Leverkusena nisu učinili baš ništa da iskoriste svoje odlične mogućnosti i doživjeli su sezonu koju bi bilo najbolje odmah zaboraviti. A Volkswagenov klub iz Wolfsburga je pritom uspio samo dvije godine nakon osvajanja pokala i drugog mjesta doći doslovce na nulu. Samo pobjeda protiv drugoligaša će ga spasiti od ispadanja.

U Leverkusenu se pak žrtvovala možda najbolja momčad u proteklih petnaest godina jednom treneru Rogeru Schmidtu koji se pokazao potpuno otporan na bilo kakve savjete i kojem se nitko nije suprotstavio, usprkos nizu poraza i mnogih zvona na uzbunu. Osim toga se moglo primijetiti da se prilično velika skupina klubova, koji su imali šansi dospjeti do Europske lige, upravo puževom brzinom natjecala do tog cilja. Rijetko je bilo tako jednostavno doći među najbolje u Europi, makar je istovremeno rijetko bilo tako teško mnogim klubovima da se izbore u tom natjecanju. Klubovi kao što su Schalke ili Mönchengladbach mogu od srdžbe sami sebe ugristi za stražnjicu: još dvije pobjede i bili bi u Europi. Ali najveći poraz su doživjeli Leverkusen i Frankfurt koji su u drugom dijelu natjecanja osvojili samo 17, odnosno 13 bodova. Eintracht se tako sa šestog strmoglavio na 11. mjesto.

Sve u svemu - tuga

Ali ukupno ostaje konstatirati da je Bundesliga, koja se stalno hvali da je jedna od tri najjače lige u Europi, izgubila na kvaliteti. Ako Bayern pet puta za redom postane prvak i ima između deset i 25 bodova prednosti, onda to ne svjedoči nužno o kvaliteti Minhenčana, nego o očitom nedostatku kvalitete njegovih protivnika. A da su Bavarci osvojili svoje peto prvenstvo u sezoni u kojoj, po prvi puta od 2005. nema niti jednog njemačkog kluba u europskom polufinalu, također svjedoči o lošoj kvaliteti.

Razvoj u nogometu se događa u valovima, uspjesi se ne redaju stalno, nego dolaze i odlaze. Proteklih godina je njemački nogomet bio naviknut na uspjehe. Bayern je 2010., 2012. i 2013. bio u završnici Lige prvaka, tada u Wembleyu čak u "čistom njemačkom" finalu protiv Dortmunda. Slični vrhunac se dogodio i uoči posljednjeg vrhunca 2005.: 1997., 1999., 2001. i 2002. je u završnici "kraljevske klase" bio po jedan klub Bundeslige. A nakon toga se, baš kao i sad, krenulo u dolinu suza. Ako klubovi i čitava Bundesliga izvuku prave zaključke, onda će se opet krenuti prema vrhu. Ali tek za nekoliko godina.