Svojim prvim inozemnim putovanjem predsjednik SAD-a Donald Trump je htio dokazati kako je njegov zahtjev "America first", odnosno da Sjedinjene Američke Države budu na prvom mjestu, kompatibilan s američkom vodećom ulogom u svijetu. Koreografija tog putovanja je bila pametno koncipirana, samo putovanje tjednima pripremano: iz Rijada se, što je povijesno jedinstveno, putovalo dalje izravno u Jeruzalem. Iz Svete zemlje je ruta dalje vodila u Vatikan, kako bi pronašla svoj kraj među prijateljima i partnerima u Bruxellesu i sicilijanskoj Taormini.

Bilo je to putovanje koje je predsjedniku SAD-a pružalo šansu da zablista na svjetskoj pozornici - kao državnik koji impresionira, inspirira i svugdje biva poštovan. Ali koji prije svega prati jedan cilj: očuvati interese Amerikanaca i obraniti ih. To je bio narativ tog putovanja. Trumpovi ljudi za odnose s javnošću i savjetnici su se gotovo nadmašivali u superlativima kako bi opisali svoje uspjehe. 

Lijepe slike - bez značajnijeg sadržaja

Gorka istina je, međutim, da iza tih lijepih slika i velikih najava ima malo onoga što bi moglo biti sadržajno. Dosad je Bijela kuća propustila obećanja i inicijative predsjednika potvrditi sadržajnim detaljima. Kako se namjerava provesti dogovor iz Rijada o tome da se ukinu izvori financiranja ekstremista i njihovih pomagača? Koliko je konkretan plan za mir na Bliskom istoku?

Još gore: to putovanje je jednom više demonstriralo u kolikoj mjeri se Trump oslanja na jednu transakcijsku vanjsku politiku. Jednu politiku koja je obilježena natjecanjem interesa koji se uvijek iznova isposluju. S opasnim posljedicama: kako bi se vladare i vlade u većinski muslimanskim zemljama privolio na sudjelovanje u jednoj alijansi protiv ekstremizma, predsjednik im je praktično dao sve slobode prilikom vladanja njihovim zemljama. Ljudska prava, prava žena i jačanje civilnog društva ne igraju gotovo nikakvu ulogu.

Opasno potpirivanje

Kako bi naišao na odjek u Saudijskoj Arabiji i Izraelu, Trump je tijekom svog putovanja opetovano kritizirao Iran. No, njegove prijetnje teško da bi mogle značiti da će SAD doista prekinuti Sporazum o iranskom nuklearnom programu s Teheranom kojega je sklopilo više partnera. Konfrontacijska retorika Donalda Trumpa bi, međutim, mogla dovesti do novog nasilja između šijita i sunita u toj regiji. Predsjednik SAD-a potpiruje, a posljedice toga su mu izgleda svejedne. 

Bespomoćno i užasnuto tu izvedbu promatraju američki saveznici u Europi. Njihova nada da bi Trumpa mogli u osobnim razgovorima uvjeriti u zajedničke vrijednosti i inicijative koje su dogovorene za vrijeme njegovog prethodnika Obame je jednostavno iščezla. U Bruxellesu je novi predsjednik SAD-a, osim toga, prema mnogim NATO-partnerima bio osoran sa svojom grubom kritikom zbog njihovih izdataka u obrambene svrhe, i to za vrijeme jedne ceremonije koja je NATO trebala proslaviti kao jedan povijesni i prema budućnosti orijentirani savez.

Da je predsjednik SAD-a tijekom summita G7 u Taormini zajedničke razgovore de facto torpedirao i kod mnogih pitanja ostao nepopustljiv, pokazuje pravu tragičnost i opasnost njegovog predsjedničkog mandata: "America First" tako može značiti da će ad hoc nastati nova savezništva, istovremeno odbijajući vjerne partnere. Pouzdanost SAD-a je time na kocki. I to je ono što ostaje od Trumpovog prvog inozemnog putovanja.