Ipak se nešto pokreće. Poslije četverogodišnje svađe oko prihvaćanja migranata koji u čamcima iz Libije kreću prema Europi, Europska unija učinila je na Malti mali napredak. Čak se ne radi o cijeloj Uniji, nego o velikim zemljama – Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, kojima se pridružio domaćin Malta. Te članice razradile su model za raspoređivanje migranata, tražitelja azila i izbjeglica. Sada bi taj model trebale preuzeti zemlje koje su se opirale i to u što većem broju, kako bi model funkcionirao i na duže staze.

Formalni sastanak Vijeća Europske unije zakazan je za listopad. Čak i optimisti ne misle da će više od polovine zemalja članica EU prihvatiti ovaj mehanizam. Ostali će se sakriti iza Poljske i Mađarske,zemalja koje tvrdokorno, nacionalistički, ali i protuzakonito odbijaju prihvaćanje migranata, tražitelje azila i izbjeglice.

Italija je dobila umjereno populističku vladu pa je na pomolu promjena smjernica. Nova nestranačka talijanska ministrica unutarnjih poslova Lucijana Lamorgese ponovo će otvoriti talijanske luke za privatne spasilačke brodove čim se usvoji konkretan mehanizam raspodjele izbjeglica. Njen radikalni prethodnik Matteo Salvini predstavljao se kao spasitelj nacije, jer je nehumano odugovlačio i otežavao iskrcavanje brodolomaca.

Preokret u Rimu i Berlinu

Njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer, koji je prije godinu dana surađivao sa Salvinijem, uvidio je da tako više ne može. Seehofer shvaća da je Salvini previše skliznuo ka ekstremnoj desnici. Dosadašnji koncept Europske unije – odvraćanja, blokiranja i vraćanja ljudi – nailazi na svoje limite. Svakog vikenda se između europskih prijestolnica telefonski cjenka oko sudbine brodolomaca – tko će preuzeti ljude s broda tog i tog i koliko njih. To je sramotno i bez dostojanstva.

Promjenu vlade u Rimu Horst Seehofer prihvaća kao šansu da se izađe iz slijepe ulice migracijske politike. Mada on to ne kaže glasno, drastično je promijenio svoje smjernice i sada je spreman da se dogovori i u Njemačkoj prihvati kontingente migranata iz afričkih zemalja, koji se s libijske obale upućuju ka Europi. Naravno, to se odnosi samo na one koje izbave privatne spasilačke organizacije, među kojima su tri njemačke. To je najmanji dio migranata koji hrle ka Europi. Prošle godine ih je bilo 2.200. Najveći broj migranata ionako ne ide više preko Italije i Malte, nego preko Grčke i Španjolske.

Kontingenti bi mogli razveseliti krijumčare

Zagovornici dosadašnje tvrde linije smatraju da je Salvinijev stav imao veliki efekt odvraćanja, i to i na migrante i na krijumčare.Što će se dogoditi kada se dogovore kvote i kontingenti? Hoće li opet više ljudi krenuti na opasno putovanje? Hoće li ih se više utopiti, jer se ne može pomoći baš svima? Zar EU ne bi onda morala da organizirati državne spasilačke akcije kako bi što više izbjeglica izvadila iz mora? Na ta pitanja ministri unutarnjih poslova na Malti još nemaju odgovore. Ali jednom će morati  postaviti i odgovoriti na njih.

Između 12 i 15 država članica EU-a bi trebale bi da do listopada biti pridobivene za taj model. To će uspjeti samo ako oni koji ne prihvaćaju ni jednog migranta solidarnost pokažu financijski ili na druge načine. To je trenutno lijepa želja njemačkog ministra unutarnjih poslova Seehofera ali ništa više. Njemačka bi prema predloženom modelu prihvatila 25 posto, Francuska 25, a Italija 10. Tko će preuzeti ostatak od 40 posto izbjeglica sa Sredozemlja? Zar je to tako teško? U apsolutnim brojkama, to bi bilo tek nekoliko desetaka ljudi godišnje. Ovdje još uopće nije bilo riječi o temeljnoj reformi europskog sistema dodjele azila ili o trajnom rješenju za desetke tisuća migranata koji kopnenim putem stižu u Europu.