Kako je Jean-Claude Juncker to uspio? Predsjednik Europske komisije je svojim posjetom Bijeloj kući postigao više nego što je vjerojatno i sam vjerovao da je moguće: tu je sad riječ o „novoj fazi prijateljstva i bliskih trgovačkih odnosa", o pregovorima kojima će biti cilj ukloniti baš sve carine i trgovinske prepreke. I sve to nakon tjedana i mjeseci agresivne retorike svih Trumpovih ljudi protiv Europske unije i osobito protiv Njemačke.
Utoliko su i minimalna bila očekivanja uoči ovog sastanka. Još do posljednjeg trenutka je Trump i na Twitteru, u intervjuima i u govorima svojim pristašama stalno govorio o „nepoštenim" trgovačkim postupcima Europljana, označavao EU kao protivnika SAD-a i najavljivao nove carine na europske automobile. Iz krugova u Bruxellesu se još i na dan odlaska Junckera u Washington čulo kako se tu ne očekuju nikakve pozitivne vijesti.
„Ipak ne može tako..."
Ipak – i to je dio odgovora na pitanje koje smo postavili na početku: Juncker je imao sreću. Upravo u trenutku kada ga se očekivalo u Washingtonu, očito je kritika Trumpove politike sukobljavanja dostigla kritičnu masu.
Jer osim otpora stranih trgovačkih partnera SAD-a bilo je i sve više kritike iz Kongresa, iz vlastite Trumpove stranke i čak i od sektorskih udruga i farmera Srednjeg zapada koji su inače vjerni sljedbenici Trumpa. Ali upravo oni sve jače osjećaju posljedice što se Trump istovremeno zakačio i s Kinezima, Japancima, Kanađanima, Meksikancima i onda još i s Europskom unijom.
Naravno da Donald Trump nikad neće priznati kako nije bio u pravu ili da je čak učinio grešku. Ali očito je nepredvidljivi populist u Bijeloj kući došao do zaključka kako je sad dobar trenutak da bi se od sukoba (barem privremeno) prešlo na suradnju i to onda svojim pristašama prodati kao vlastitu veliku pobjedu.
Zajedništvom do uspjeha
U stvarnosti je to jasna pobjeda Europske unije. I to je drugi dio odgovora kako je Juncker to uspio: Europljani su se držali zajedno dok ih je Trump svojim psovkama i prijetnjama pokušavao navesti da popuste. Na pritisak su reagirali vlastitim pritiskom i nisu popustili čak niti kad je američki predsjednik najavio bolne carine na europske automobile.
Da, bilo je i ustupaka: EU će uvoziti više ukapljenog plina iz SAD-a, povrh toga soju i druge poljoprivredne proizvode. Osobito taj dio će Trump svojim pristašama predstaviti kao golemi uspjeh. A o pregovorima o slobodnoj trgovini za industrijske proizvode koje je Trump prije nekoliko dana spomenuo u jednom svom tweetu, sad će reći: vidite, ja sam Europljane natjerao da dođu za pregovarački stol.
TTIP Light?
Ali ostaje činjenica: takav sporazum je točno ono što je EU oduvijek htio. Pregovori koji bi sad trebali početi bi vodili svojevrsnom lakom izdanju trgovinskog sporazuma TTIP kojeg je Trump uz veliku pompu 2017. pomeo sa stola.
Naravno, to je također tipično za Trumpa: kao neodgojeno derište potrga ono što su drugi izgradili i onda od krhotina složi nešto novo kako bi ponosno objavio kako je to posve sam učinio. Jean-Claude Juncker je prešao preko takvog djetinjastog ponašanja kao dobrodušan djedica koji ima razumijevanja za svog unučića makar se on ne zna ponašati. To je dobro, ako pomaže europskom gospodarstvu i onome što je još ostalo od transatlantskog zajedništva.
Pouka i za Trumpa?
Ali prije svega, Europljani bi trebali zapamtiti ovu lekciju nakon najnovijeg Trump Showa: do uspjeha su ih doveli vlastita ustrajnost i zajedništvo.
Trump je ono što Amerikanci zovu Shoolyard Bully: zločesti dečko iz školskog dvorišta s kojim se ništa neće postići ako se nude kompromisi i apelira na razum. Njega će se dojmiti samo snaga i iskustvo da, kad on druge napada i ucjenjuje, onda lako može i sam dobiti po nosu.
To Europljani ne smiju zaboraviti kad pjetlić iz Bijele kuće opet dobije svoj napad srdžbe i opet pomete sa stola sve što se postiglo. A to će možda biti već sutra, u slijedećem tweetu.