On je građanima svoje zemlje obećao reforme i europsku perspektivu. Poduzetnik i političar Petro Porošenko je prije godinu dana izabran za ukrajinskog predsjednika pod motom „Za bolji život“. Najavio je da će reformirati zemlju po europskom uzoru. Ali rastu dvojbe oko toga hoće li mu to poći za rukom.

Reforme se pokreću jako sporo. Približavanje Europskoj uniji je kompliciranije nego što se očekivalo. Na samitu Istočnog partnerstva proteklog tjedna u Rigi, EU je obećao da će nastaviti podržavati Ukrajinu. Već gotovi Sporazum o slobodnoj trgovini bi trebao stupiti na snagu 2016. godine. Ali i dalje se nateže oko viznog režima. Perspektiva članstva Ukrajine u Europskoj uniji za sada nije sastavni dio pregovora. EU ima obzira prema ruskim interesima. I možda je Unija oprezna baš i zato što bi ukrajinski polet mogao propasti.

Daleko od boljeg života

Ukrajina tetura između bankrota i rata. S Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) Kijev trenutno pregovara o isplati nove financijske pomoći. U lipnju se očekuju konkretni rezultati. Paralelno se pregovara i o ogromnim inozemnim potraživanjima, koje Ukrajina jedva da može podmiriti. Mogući scenariji su reprogramiranje dugova ili njihovo “rezanje”, što Ukrajina u međuvremenu i zahtijeva. Ali prijeti i insolventnost s možda teškim posljedicama za financijska tržišta, prije svih za samu Ukrajinu. Od izbijanja krize je životni standard građana drastično opao. I mogao bi još i više opasti. Ukrajinci su, čini se, od boljeg života udaljeniji nego ikada. To je gorka istina.

Jedan razlog za takvo stanje je rat sa separatistima na istoku zemlje, koje podržava Rusija. Ukrajina na duži rok ne može izaći na kraj s visokim obrambenim izdacima koji su povezani s tim sukobom. Iako tvrdolinijaši u Kijevu, i u vladi i u Nacionalnom sigurnosnom vijeću, još uvijek tvrde kako je moguće vojno rješenje, njega nema. To su pokazali vojni porazi posljednjih mjeseci. A financijska kriza Ukrajine dodatno ograničava manevarski prostor.

Nema vojnog rješenja za istok Ukrajine

Pritisak na Porošenka raste. On mora djelovati. Na domaćem planu on ostavlja dojam da je siguran u pobjedu. Demonstrativno nastupa pred vojnicima u vojnoj uniformi. Jasno, istok Ukrajine je ugrožen. Ukrajina se mora braniti. Na istoku prijeti već sljedeća eskalacija: strateški važni lučki grad Mariupol je na „meti“ separatista. Napad može početi svaki čas.

Ali snaga se demonstrira i u spremnosti na dijalog i kompromis. Porošenko te sposobnosti pokazuje ponajprije u razgovorima s inozemnim političarima. U njima inzistira na političkim rješenjima. U tom je kontekstu istog mišljenja kao i Njemačka i druge europske zemlje. Zapad uz pomoć sankcija održava pritisak na Moskvu. Ali istovremeno se mora pregovarati i sa separatistima. Tu nema alternative – osim rata. Primirje dogovoreno prije tri mjeseca je i više nego krhko. Provođenje Sporazuma iz Minska u djelo je jedini put kojim bi se Ukrajinu moglo poštedjeti od još većeg krvoprolića.

Reforme znače i borbu protiv oligarha

Samo tako će uspjeti proces političke i gospodarske stabilizacije cijele zemlje. Svakodnevicu u njoj još uvijek “diktiraju” korupcija i nepotizam. Bogati oligarsi iz različitih tabora još uvijek vuku konce i kontroliraju ključne industrije. Stječe se dojam kao da za njih pravo i zakoni ne vrijede. Ukrajina do sada nije učinila puno u borbi protiv tih anomalija. S pravom rastu kritike na račun vlade. Sve više je u centru kritika premijer Arsenij Jacenjuk. Mnogi Ukrajinci mu predbacuju manjkavu spremnost na provođenje reformi. Sve glasniji su zahtjevi za ostavkom.

A Porošenko? I on uvijek iznova oklijeva. Pogotovo kas se radi o ograničavanju moći oligarha. Možda zato što je i on jedan od njih. Nakon izbora na predsjedničku dužnost on je obećao da će prekinuti „veze“ sa svojim poduzećem. Ali to još nije učinio. Ako Porošenko doista želi bolji život ljudima u Ukrajini, onda se on mora boriti protiv oligarha. I potreban mu je šef vlade koji će ga podržati u toj borbi.