Što to Bog očekuje od Francuske? On šalje nevolju za nevoljom, baš kao i u 13. stoljeću prije Krista. Tada su žrtve bili stari Egipćani. Morali su podnositi komarce, tuču i velike boginje, sve dok faraon konačno nije pokleknuo i oslobodio porobljeni narod Izraela. Bog sad u Francusku šalje ruske huligane u Marseille, šalje velike bujice u Pariz, a francuskog DJ-a Davida Guettu na ceremoniju otvaranja Europskog prvenstva u nogometu 2016.

A sad ozbiljno: Francuskoj trenutno nije lako. Na ljevici komunistički obojani sindikat CGT se pretvara kao da još uvijek živimo u 1968. godini i buni se protiv mini-reforme tržišta rada francuske vlade.

Na desnoj strani populistica Marine Le Pen se raduje migrantskoj krizi, mogućem Brexitu i lošim gospodarskim pokazateljima, jer joj to sve donosi više birača. I kao da to sve nije dovoljno, iznad svega se nadvio i strah od islamističkog terora. Posljednji incident u Magnanvilleu kod Pariza još jednom je pokazao: strah je opravdan.

Francuskoj nije lako!

Pritom u Francuskoj ima toliko puno toga što se može voljeti: crna vina Saint-Émiliona, „izbrušeni“ planinski pejzaži Pirineja, beskonačna prostranstva muzeja Louvrea. Tradicionalno ljubazna zloba, metro u Parizu (kad se ne štrajka), filmski festival u Cannesu. Super-brzi vlakovi, Tour de France, ugašeni vulkani u regiji Auvergne. Liberalizam, proljetni dani u Toulouseu, boja morske vode kod Marseillea. Ono što se trenutno događa, ova veličanstvena zemlja nije zaslužila! Što se dakle mora dogoditi da bi se stvari popravile? Što Bog očekuje od Francuske prije nego što joj prestane slati nove probleme?

Većinu francuskih problema može se riješiti samo dugoročno, to je poznata stvar. Islamizam je pustio duboko korijenje, desetljećima se čvrsto etablirao u nekim dijelovima društva. Strukturne gospodarske probleme Francuske može se, ako je to uopće moguće, riješiti samo mini-koracima. Otpor je jednostavno prevelik. A protiv Davida Guette ionako ništa ne pomaže.

Francuzima hitno treba nešto kako bi popravili raspoloženje. Pijani huligani, koji pustoše centre gradova, sigurno nisu pravo sredstvo. Francuskoj je potreban neki energetski napitak, injekcija vitamina, ljudima treba nešto što će im dati vjeru da naprave prvi korak na putu u tešku budućnost. Predsjednik Hollande bi mogao na primjer podnijeti ostavku, to bi većini Francuza kratkoročno vjerojatno popravilo raspoloženje. Ali na duži rok to ništa ne donosi.

Ne, postoji samo jedno rješenje. Ako Europljani doista ozbiljno misle kad govore o solidarnosti, onda oni sad moraju pomoći Francuskoj. I to ne novcem ili velikim govorima i isporukom njemačkog rizlinga s obala rijeke Mosel. Ne, to mora biti nešto što će se urezati duboko u psihu francuskog naroda. Remonter le morale, nešto što će ih ohrabriti!

Može i gore!

Dragi nogometni navijači u Europi, sad morate biti jaki. Vrijeme je za ultimativnu žrtvu! Pustite Francusku da pobijedi na prvenstvu Europe u nogometu na domaćem terenu! To Bog očekuje od Francuske. I onda će prestati serija nevolja. A ako ne, onda će sve biti još gore: pomrčina Sunca na Azurnoj obali, stočna kuga u Bretanji. I golišave fotografije Gérarda Depardieua.