Što se dogodilo proteklih dana u Venezueli – to se može tumačiti na razne načine jer se jedva još uopće može sagledati što se doista događa. Jedno se može konstatirati s potpunom sigurnošću: odmjeravanje snaga u Caracasu se vodi preko leđa građana koji sve manje vjeruju da ima izlaza ovom patu između Juana Guaida i Nicolasa Madura. i kojima je već muka od svega što se dešava.

Ako je gospodarsko stanje uopće još moglo biti gore, ono se još pogoršalo sankcijama na naftu iz Venezuele. Jedini izlaz sve više građana vidi jednostavno u napuštanju zemlje. Sve veća frustracija koja se osjeća osobito pogađa Juana Guaida čija je strategija bila mobiliziranje svih svojih pristaša. Ali njegova laž ovog utorka kako je veći dio oružanih snaga te zemlje prešao na njegovu stranu je nanio golemu štetu njegovom ugledu i vjerodostojnosti.

Niti oslobađanje Leopolda Lopeza iz kućnog pritvora nije navelo ljude da masovno izađu na ulice. Nije se dogodio nikakav odlučujući udarac. Nakon mnogo mjeseci prosvjeda ljudi su siti i umorni od svega. A tu je i strah od nasilja državnih snaga pod kontrolom vlade.

Pokušaji Washingtona da proričući brzi kraj Madura do toga i dovedu, u stvari samo sve više obezvređuju i svu podršku iz inozemstva koja je bila tako dragocjena Guaidosu i njegovim sljedbenicima. Više ništa ne ukazuje na to da će se uskoro dogoditi promjena vlasti. Strategija Guaidosa izgleda da nije uspjela. Ali i Maduro je oslabljen. U svakom potezu mora prvo biti siguran da ga podržava i vojska.

Pjetlići se svađaju, generali slave

Tako je jedino vojska izašla snažnija iz ovog odmjeravanja snaga. Dosad se još mogla održati kao čimbenik koji je u dobroj mjeri autonoman jer one jedinice koje su otišle na jednu ili drugu stranu nisu toliko bitne. Ali time je pokrenuta opasna dinamika: oba suparnika se trude postići naklonost generala pa tako i konce u Venezueli u rukama sve više drži upravo vojska.

To će zapravo samo još otežati eventualno političko rješenje krize, pri čemu je samo takvo rješenje uopće moguće kako bi se okončala ova mrtva utrka Guaida i Madura. Vojska tako dobiva upitnu ulogu jamca za svaku reformu u Venezueli. Kako bi mogao izgledati kompromis? Dvostruko vodstvo Guaida i Lopeza? Takva računica gdje bi Guaido nastavio sa sučeljavanjem, a Lopez preuzeo ulogu posrednika bi možda mogao donijeti pomak u ovoj već rovovskoj bitci.

Nema više „sve ili ništa"

To besplodno odmjeravanje snaga u Caracasu koji samo produbljuje jaz među građanima Venezuele može biti završeno samo političkim dogovorom. Ali oba suparnika još uvijek računaju na pobjedu i postavljaju uvjete. Zadaća svjetske zajednice jest objasniti i jednom i drugom kako tu nema izlaza i kako treba sjesti za stol i razgovarati. Sukob pod svaku cijenu plaćaju samo građani. Čekanje da protivnik oslabi i da njegovim pristašama dojadi podržavati ga i dalje, neće dovesti nikamo.

Njemačka, Europa i države Latinske Amerike moraju prestati samo gledati što se dešava i više se ne smiju izvlačiti od odgovornosti za ljude Venezuele. Vrijeme je da ministri vanjskih poslova počnu s poslom kako bi okončali ovaj besmisleni sukob u Caracasu.

Autor komentara je Günther Maihold, zamjenik direktora Zaklade za znanost i politiku iz Berlina i Instituta za Latinsku Ameriku

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android