Jordanski pilot Muas Al-Kasasba je mrtav. Njega je takozvana „Islamska država“ živog spalila. Zatvoren u kavez, prošao je neopisive muke. Njegovo umiranje je trajalo 20 minuta, a prije toga je očigledno bio teško zlostavljan. U jedva zamislivoj eskalaciji brutalnosti, taj inkvizicijski postupak, to javno spaljivanje živog čovjeka, je odvratno, izaziva odbojnost i gađenje. Tako se zadovoljavaju najniži porivi i dovodi do eskalacije terora brutalnosti.

Što je sljedeće?

„Islamska država“ je najprije ljude tjerala u ropstvo, protjerivala, zlostavljala, silovala, ubijala, uništavala čitava naselja. Jezidi, kršćani, ljudi drugih vjera, jednostavno su uništavani, javno im je odrubljivana glava, a sada je živ čovjek javno spaljen. Čega će se još dosjetiti samoproglašeni „božji ratnici“, što će još učiniti u totalitarnom ludilu, opijeni vlašću nad životom i smrti? Postoji li još prostora za eskalaciju brutalnosti, za insceniranje video-zapisa s njihovom terorističkom ikonografijom i tobožnjim „povratkom korjenima istinitog, čistog, izvornog islama“?

„Islamska država“ izaziva sve nas. Prije svega zemlje po kojima divlja, Siriju i Irak. Potom i susjede, Jordan, Tursku, Iran. Cijelu regiju, od Saudijske Arabije do Egipta. I na kraju, cijeli svijet – od Europske unije preko Sjedinjenih Američkih Država pa sve do Rusije, koju također ugrožava terorizam. Više se ne radi o uspješnim zračnim napadima, o tome da se podrže Kurdi isporukama oružja. Ne radi se više ni o azilu za stotine tisuća, za milijune izbjeglica. Čak se više ne radi – ma koliko to bilo gorko – ni o političkoj sudbini sirijskog diktatora Asada.

„Islamsku državu“ treba uništiti

Vojno tu tvorevinu treba uništiti, kao što je prije 800 godina uništena sekta ubilačkih Asasina. Radi se prije svega o vojnom pohodu, trebalo bi odgovoriti na izazov i „Islamsku državu“ poraziti vojno, mada bi smrt Al Bagdadija i njegovih džihadista sigurno dovela do povećanja broja njegovih sljedbenika. Tek drugi korak bi bio da se suzi društvena i politička baza za fascinaciju džihadistima.

To će biti težak korak, kao što se može vidjeti na Bliskom istoku na kojem se raspadaju države – Jemen i Libija – kao i na rubovima Zapada, koji se lako ideološki mogu zapaliti, pa i na Kavkazu. No, to su zadaci koje moraju rješavati arapske zemlje. One odlučuju žele li multikulturna i multireligijska društva ili će dozvoliti da ih u svoj vrtlog uvuče fanatični islamizam.

Jordan je u znak osvete pogubio džihadistkinju Al Rišavijevu kao i člana Al Kaide Karbulija. Možda to nailazi na odobravanje u Jordanu i možda je to u interesu beduinskog plemenskog društva hašimidske kraljevine. No, to je starozavjetna logika, a ne logika pravne države. Možda to privremeno dovede do unutarnjeg jačanja, ali vjerojatno će prouzrokovati i dalju eskalaciju nasilja.