Na svijet je došao pod imenom Robert James Fischer 1943. u Chicagu. Kao i kod druge djece s "čudesnim genima", i kod njega se vrlo rano otkrilo da ima izvanredne sposobnosti. Kada mu je bilo samo šest godina, majka mu je poklonila šahovsku ploču. Kratko nakon tog poklona, više nitko nije htio igrati šah s malim Bobbyjem: bio je jednostavno predobar. "Na početku sam igrao s mojom sestrom, ali nju ta igra nije baš zanimala i onda sam počeo igrati protiv sebe samog", kazao je Fischer u jednom intervjuu. On je igrao i s bijelim i s crnim figurama. Uvijek je promatra svog protivnika (sebe samog), i uvijek je on pobjeđivao. "Nakon nekog vremena moja se majka počela brinuti, mislila je da to nije dobro za mene. U susjedstvu je pronašla nekoliko protivnika i upisala me je u šahovski klub", prisjetio se velemajstor svojih početaka na šahovskoj ploči. Zbog rane karijere nije završio ni osnovnu školu.

Mladi majstor bez šahovskih protivnika No, ni u šahovskom klubu Fischer nije naišao na prave izazove: ni tamo uskoro nije imao dostojne protivnike. Kao 15-godišnjak postao je najmlađi međunarodni velemajstor u povijesti šaha. Njegova genijalnost uskoro je dobila pratnju: Fischer je bio ekstravagantan, imao je puno "mušica". U šahovskim vodama nije bio previše omiljen. Navodno mu je zbog "nekih osobina" i "nekih mišljenja" 1969. knez Rainer od Monaka zabranio sudjelovanje na jednom turniru u toj zemlji. Samo tri godine kasnije Bobby Fischer je na vrhuncu karijere: u islandskom glavnom gradu Rejkjaviku postao je prvak svijeta. Borba protiv Rusa Borisa Spaskog trajala je gotovo dva mjeseca, sve dok ruski velemajstor u 21. partiji nije predao meč. U SAD-u je taj sraz prozvan "važnom hladnoratovskom bitkom".

No, kontroverzni karakter je kontroverzni karakter: Fischer je odbio braniti svoju titulu najboljeg šahiste svijet, te mu je zbog toga 1975. oduzeta. Tadašnji ruski izazivač Anatolij Karpov Fischerovu je "odbijenicu" protumačio, baš kao i mnogi drugi u svijetu, kao strah američkog šahiste od poraza i silaska s šahovskog Olimpa. Karpov je vjerovao da je njegov (nesuđeni) protivnik imao tada i osobnih problema. "Ne vjerujem da se Fischer mene bojao, mislim da se on više sebe samog bojao. U intervjuima je stalno ponavljao kako on, kao prvak svijeta, više nema pravo na grešku", prisjeća se Karpov tih dana. A pod takvim pretpostavkama, smatra bivši ruski šampion, šah se ne može ni igrati - jer se tek onda i rade greške.

Teorije zavjere, FBI i sovjetski tajni agenti Nakon tih turbulentnih vremena Fischer se izgubio iz vidokruga svjetske javnosti, što je samo doprinijelo stvaranju legende o tom igraču. Tu i tamo se on javio za riječ, dao je pokoji intervju u kojem je širio teorije zavjere, naprimjer da u Međunarodnom šahovskom savezu glavnu riječ vode sovjetski tajni agenti. Početkom 1992. Fischer se vratio šahovskoj ploči: u novom izdanju duela protiv Spaskog on je ponovno pobijedio i zaradio nekoliko milijuna dolara nagrade. Problem je bio samo da se duel igrao na području bivše Jugoslavije, koje je početkom 90-ih (zbog rata u Hrvatskoj) bila pod embargom međunarodne zajednice. Fischer se našao u epicentru političke afere, on je povrijedio međunarodne sankcije. U Sjedinjenim Državama je odmah izdan nalog za uhićenjem. Fischerovi se tragovi odjednom gube, njega čak traži i FBI. Počele su kružiti glasine kako je u potpunosti prestao igrati šah.

2005. seli se na mjesto svog najvećeg trijumfa, u Rejkjavik. Velikom većinom glasova islandski parlament podržao je njegov zahtjev za dobbivanjem državljanstva te zemlje. Rejkjavik je bio i ostao njegov sudbonosni grad: u njemu je u četvrtak (17.1.2008.) preminuo. Navodno je duže vremena bio bolestan. U posljednim godinama života, Bobby Fischer nije imao lijepe riječi o svojom prvoj, američkoj domovini: ono što bi rekao o SAD-u bilo je puno mržnje. Kontroverzni čovjek i šahist svojedobno je terorističke napade na World Trade Center u New Yorku (11.9.2001.) nazvao "divnom viješću".