Tijekom okupljanja pokreta za zaštitu klime „Fridays for Future" prošlog petka u Berlinu, aktivisti su, kako na društvenim mrežama, tako i na samim demonstracijama, koristili jedan sporni slogan. Tako je recimo u jednom postu na Instagramu, uz sliku s demonstracija ispred sjedišta Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) u Berlinu, pisalo: „Tko nas je izdao?" Odgovor je, prema navodima medija, uslijedio tijekom prosvjeda: „Socijaldemokrati!"

Na to su ogorčeno reagirali brojni socijaldemokrati, ali i političari iz drugih stranaka te brojni komentatori. Berlinski socijaldemokrat Robert Pietsch na Twitteru je postavio sliku predizbornog plakata NSDAP-a na kojem se također koristio slogan u neznatno drugačijem obliku: "Tko nas je izdao...? Socijaldemokrati". Pietsch je napisao: "Ne razumijem kako prosvijećeni progresivni ljudi uvijek iznova izbacuju ovaj slogan, čiji povijesni kontekst uključuje i nacističko doba i činjenicu da su tisuće socijaldemokrata ubijene pod njim."

Nacistička retorika ili popularna izreka?

Ovo tumačenje, međutim, opet je izazvalo kritike. Urednik dnevnog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), Patrick Bahners, odgovorio je: "To je krilatica u njemačkom političkom jeziku i oduvijek se koristila za ljevičarsku kritiku SPD-a. Mladi pokazuju svijest o povijesti, s dozom ironije."

CDU-ov stručnjak za unutarnje poslove Christoph de Vries je za list "Bild" govorio o "nacističkoj i komunističkoj retorici" koja "ne smije biti dozvoljena u Njemačkoj". Ako se „Fridays for Future" dodatno radikalizira, pokret mora nadzirati, prema njegovom mišljenju, Ured za zaštitu ustavnog poretka.

Parola iz vremena Weimarske Republike

Zapravo taj slogan potječe još iz dana Njemačke revolucije 1918. godine, koja je prethodila utemeljenju Weimarska Republika – a u početku su je radikalne ljevičarske skupine koristile protiv SPD-a. Već i zbog SPD-ove podrške odobravanju ratnih kredita Njemačkom carstvu u Prvom svjetskom ratu – što je poznatije kao tzv. "Burgfrieden" (Građanski mir – op. red.) između cara i građanskih stranaka - njemačka se socijaldemokracija raspala. Kao rezultat toga, Neovisna socijaldemokratska stranka Njemačke (USPD) utemeljena je 1917. Ta "izdaja", koju je između ostalih kritizirao i sam Karl Liebknecht, odnosila se već dakle i na sam stav SPD-a prema Prvom svjetskom ratu.

Kao lijevo-radikalna parola koju se koristi protiv socijaldemokrata je potpuno „sazrela” nakon ubojstva Karla Liebknechta i Rose Luxemburg od strane desničarskih i antirepubličkih vojnika Freikorpsa (paravojne jedinice s početka 20. stoljeća – op. red.) 15.1.1919. Prema do sada dostupnim istraživanjima to se očito dogodilo uz (barem) odobravanje od strane političara SPD-a i kasnijeg ministra obrane Reicha (Reichswehr) Gustava Noskea. On također snosi političku odgovornost za gušenje borbi u ožujku te godine u Berlinu, u kojima je ubijeno oko 1200 ljudi.

I u drugim gradovima Reicha su Freikorps i Reichswehr koristili brutalno nasilje protiv ljevičarskih revolucionara, pritom su stradale tisuće ljudi. Za Komunističku partiju Njemačke (KPD), utemeljenu tek 1919. godine, bilo je stoga jasno tko ju je izdao - i od tada je u učestalo i propagirala, odnosno tiskala taj slogan.

Slogan popularan i u desničarskim krugovima

No, slogan je itekako bio popularan i u desničarskim političkim krugovima Weimarske Republike. Koristili su ga dakle i desničarski neprijatelji Republike koji su za izgubljeni rat krivili revoluciju i demokraciju, budući da je Reichswehr ostao, kako su tvrdili, "neporažen na terenu". Činjenica da su i nacionalsocijalisti prisvojili tu parolu za svoju propagandu je nesporna – i za to postoje brojni dokazi.

U stvarnosti, vojni poraz je bio neizbježan i časnici vrhovnog zapovjedništva, Erich Ludendorff i Paul von Hindenburg, svjesno su lansirali laž o „ubodu nožem u leđa”, odnosno teoriju po kojoj su za poraz bili krivi socijaldemokrati, drugi demokratski političari i „boljševički Židovi”. Civilni potpisnik njemačkog primirja, centristički zastupnik Matthias Erzberger, ubijen je 1921. godine od strane desničarskih terorističkih atentatora, to je bila posljedica huškačke kampanje protiv njega.

Pod nacionalsocijalistima, članovi SPD-a i KPD-a su na koncu zajedno postali žrtve progona i likvidacija.

„Oživljavanje” parole

Nakon Drugog svjetskog rata, slogan je „uskrsnuo” tijekom studentskog pokreta iz 1968., koji je sebe ponovno vidio kao ljevičarske revolucionare, te je demonstracijama dodao sljedeće riječi: "Tko nas je izdao? Socijaldemokrati! A tko je bio u pravu ? Karl Liebknecht!". (u originalu: "Wer hat uns verraten? Sozialdemokraten! Und wer hatte Recht? Karl Liebknecht!".)

I kulturološki je slogan postao sastavni dio izvanparlamentarne ljevice. Kabaretist i tekstopisac Marc-Uwe Kling, na primjer, 2008. godine je aktualizirao slogan u obliku pjesme. Već 2003. godine bochumski punk-band "Die Kassierer" objavio je pjesmu "The Political Song", koja ima samo dva retka, koja glase: "Tko nas je izdao? Socijaldemokrati! Tko je bio tamo? Stranka zelenih!"

Prema izvješćima medija, potonja formula, koja je postala raširena nakon prvog sudjelovanja Zelenih u vladi na saveznoj razini 1998. godine - i njihovog naknadnog odobrenja misije Bundeswehra na Kosovu - također se mogla čuti prošli petak u Berlinu, može se pročitati u medijskim izvještajima.

Dakle, može se reći da danas taj slogan uglavnom koriste akteri s krajnje ljevice, i to protiv SPD-a. U tom je pogledu optužba da je riječ o nacističkom sloganu pojednostavljivanje i povijesno gledano uglavnom pogrešna. Međutim, njegova uporaba nije posve neproblematična: jer se koristi formula koja je, u najmanju ruku povijesno gledano bila zlouporabljena - i naišla je na ogorčeno odbijanje mnogih socijaldemokrata. Optužba o tome da se na ovaj ili onaj način radi o radikalnom sloganu stoga se ne može u potpunosti odbaciti, ni povijesno a ni u aktualnom kontekstu.

zi (ndr)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu