„Da mama (74) nije završila u bolnici s upalom pluća, nikad ne bismo otkrili da je cijela obitelj oboljela od Covida-19. Mi smo tipičan primjer oboljelih na koje je koronavirus djelovao potpuno različito i pokazao svu svoju nepredvidljivost", pripovijeda za DW sredovječna Puljanka koja se do obolijevanja nije previše obazirala na tu „prehladu", iako je poštivala epidemiološke mjere.

Ćudljiva korona

Zapravo, nije joj jasno gdje se i kako zarazila kad radi od kuće, a jedini „društveni život" bio joj je odlazak na tržnicu i pokoja kava na otvorenom. Ona i suprug razvili su simptome slične prehladi ili blažoj virozi, uz malaksalost, grlobolju, glavobolju i lagano povišenu temperaturu koja je u njega trajala samo jedan, a u nje tri dana. Suprug se, međutim, žalio i na bolove u mišićima, osobito listovima. Oboje su nekoliko dana nakon zaraze izgubili njuh i okus koje nemaju ni danas, 17. dan nakon pojave simptoma. Supruga je, u trenutku kad je pomislila da je prebrodila bolest, deseti dan počela osjećati pritisak u prsima. Mlađe, dvanaestogodišnje dijete bolovalo je samo jedan dan, a četiri godine stariju kćer visoka temperatura i jaka glavobolja prikovali su uz postelju puna tri dana. No, sve bi to pripisali najobičnijoj virozi za koju u nekim drugim okolnostima ne bi dobili bolovanje.

„Sve je krenulo nakon što se mama požalila da joj nije dobro, imala je malo povišenu temperaturu.Bili smo šokirani kad smo je samo dva dana kasnije pronašli kako leži na podu, plavih i slijepljenih usnica. Razgovarala je nesuvislo, sporo i otežano, jedva je hodala. Pomislili smo da je doživjela moždani udar, da bi na infektologiji utvrdili obostranu upalu pluća uzrokovanu koronom", pripovijeda Puljanka. Nakon toga cijela je obitelj upućena na testiranje. Zaraženi su bili svi, čak i sestra naše sugovornice. „Mama je punih 13 dana, koliko je ležala u bolnici, otežano disala, zbog čega je primala kisik. Respirator, srećom, nije bio potreban i sad se puno bolje osjeća, iako i dalje malaksalo", pripovijeda Puljanka. I sama se još uvijek oporavlja od bolesti koja je u uzlaznoj fazi.

Politika: situacija je pod kontrolom

U Hrvatskoj dnevno obolijeva više od dvije tisuće ljudi, zdravstveni sustav je na koljenima, angažira se umirovljeni liječnički kadar i studenti medicine. Ovih dana javnost je bila šokirana stanjem u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava u kojoj, prema anonimnom pismu jedne liječnice, nema ni hrane ni lijekova, a covid pacijenti smješteni su i u podrumskim prostorijama. Nakon što je inspekcija utvrdila „manje propuste" u pružanju zdravstvene zaštite, Vlada je u četvrtak smijenila Upravno vijeće ustanove. Usprkos ovim alarmantnim činjenicama i sve većem broju oboljelih i umrlih, Vlada još ne razmišlja o lockdownu. Premijer Andrej Plenković tvrdi da je situacija pod kontrolom, a ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs ponavlja da je obrazovni sustav zasad stabilan.

O lockdownu ne razmišljaju ni u Istri, regiji koja se do prije samo dva tjedna smatrala zelenom oazom na čitavom kontinentu, gdje se otkriva desetak puta više oboljelih nego polovicom listopada, kad ih je bilo svega nekoliko dnevno.

Protagonistica naše priče, koja je i sama mislila da se pretjeruje s koronom i mjerama zaštite, na vlastitoj je koži gorko osjetila da nije riječ o bjelosvjetskoj zavjeri već da od te „prehladice", baš kao što upozoravaju vodeći epidemiolozi, teško obolijevaju neki naši sugrađani, a mnogi i umiru, više od petsto do sada. 

Slijediti kontakte

Dr. Jasna Valić, voditeljica Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, upozorava da je Istra postala žarište zaraze čiji se tijek ne može predvidjeti. „Ljudi putuju iz jedne u drugu županiju i tako je došlo do širenja virusa u zadnje vrijeme, a čak 75 posto oboljelih zarazilo se u kontaktu s bliskom osobom", objašnjava.Situacija je, kaže, postala vrlo zahtjevna s rastom broja oboljelih, kojih je u posljednje vrijeme između 40 i 50 dnevno.

"Naše inženjerke dolaze prije sedam na posao i rade u dvije smjene do 22 sata da bi obradile sve podatke. Najvažnije je obavijestiti pozitivne i zasad to još uvijek uspijevamo u istom danu uz velike napore. Drugi jako važan posao u sprečavanju širenja virusa je pronalaženje kontakata, a jedan zaraženi može ih imati desetak i više. Sad više ne možemo svakog tko je bio u kontaktu osobno nazivati. Radi se o velikim kolektivima i to rješavamo preko ravnatelja u školama i vrtićima", navodi Valić.

Posao je, dodaje, ogroman i zahtijeva nadljudske napore. „Vrlo smo iscrpljeni jer taj posao ne radimo zadnjih par dana, već mjesecima praktički istim intenzitetom jer je uvijek vrlo velik broj poziva bez obzira je li riječ o pozitivnim nalazima", objašnjava epidemiologinja. No, gdje je granica pucanja? Valić odgovara da cijeli sustav, u koji ubraja i zdravstvo, radi punom parom i zasad se potrebe pokrivaju.  "Treba biti oprezan i sačuvati bitne sustave da bi ljudi mogli ići na posao i kupiti hranu. Djeca bi trebala ići u školu, pogotovo mala. To je ono što bi trebalo zaštititi", smatra Valić.

Iz mirovine u kliniku

U pulskoj bolnici, koja može zbrinuti 30 covid pacijenata a da istodobno uredno skrbi o svim ostalim pacijentima, u samo desetak dana broj oboljelih povećan je s troje na trinaest. Ravnateljica dr. Irena Hrstić za DW kaže da još nisu u situaciji da smanjuju obujam usluge redovitim pacijentima. Bilo bi, međutim, kritično kad bi se dosegla brojka od 30 oboljelih u bolnici ili ukoliko bi se u samoizolaciji našlo više od 25 liječnika i medicinskog osoblja. Zasad su se pozivu ministra zdravstva u Istri odazvala dvojica umirovljenih liječnika, a u bolnici razmišljaju i o angažiranju kadrova iz privatnih poliklinika i drugih zdravstvenih ustanova u Istri, jasno, bude li potrebe.