Apeli međunarodne zajednice da se ne postavljaju kandidati protiv kojih je podignuta optužnica se ignoriraju. U očima mnogih Kosovara ti apeli mora da izgledaju skoro cinično. Naime, ne samo Kosovo već i međunarodna zajednica za sobom vuku rep grešaka i okretanja glave. Godinama je međunarodna zajednica u najmanju ruku prešutno tolerirala staru političku gardu iz koje se opet regrutiraju kandidati i lideri kojima se pripisuje kriminalna prošlost – recimo u Thacijevoj Demokratskoj stranci Kosova, Haradinajevoj Alijansi za budućnost Kosova ili Ljimajevoj stranci Nisma.

Kakav je rezultat? Na političkoj sceni dominiraju i dalje nekadašnji borci OVK-a koji su pod sumnjom da su počinili ratne zločine i kandidati za koje se sumnja da su upleteni u kriminalne radnje. Korupcija, nepotizam i organizirani kriminal spadaju u (političku) svakodnevicu i devet godina nakon proglašenja neovisnosti Kosova. Protiv članova Samoopredjeljenja među kojima je i Albin Kurti podignute su krivične prijave zbog napada u Parlamentu.

Ipak postoji nukleus novih stranaka: Alternativa, koju su osnovali Mimoza Kusari Lila i Ilir Deda, prvi put izlazi na izbore. Ova stranka je premlada da bi imala jasan profil pa se udružila u izbornu koaliciju s Demokratskim savezom Kosova premijera na odlasku Ise Mustafe i Alijansom za novo Kosovo milijunaša Behxeta Pacolija.

Samoopredjeljenje doduše nije tako mlada stranka, ali ima konstantan birački potencijal i političara kao što je gradonačelnik Prištine Shpend Ahmeti koji bi stranku mogao izvući iz niše nacionalističkog protesta. Oko 120.000 mladih ljudi bira prvi put i to bi moglo dovesti do novog konfiguriranja političkog krajolika koji je ovoj zemlji prijeko potreban.

Kosovski Srbi se počinju emancipirati od Beograda

I među srpskim strankama se ponešto mijenja. Srpska lista okuplja kandidate koji su na Kosovu potpuno nepoznati te su očito akteri ovisni o Beogradu. No, kosovski Srbi se počinju da emancipirati od Beograda, a to je dobar znak. Nova stranka Aleksandra Jablamovića, Stranka kosovskih Srba, ne uživa potporu Srbije, a napadi na njega i stranačke prostorije ukazuju na nervozu zbog činjenice da se diktat iz Beograda više ne sluša. 

Povrh svega, izbori se održavaju u promijenjenom geopolitičkom okviru koji zahtijeva smirenu i odgovornu politiku. Umjesto toga, udara se u velikoalbanske bubnjeve, a uzajamne prijetnje i verbalno zveckanje oružjem Beograda i Prištine pale crvene lampice u europskim prijestolnicama, NATO-u i Washingtonu.

Već dogovoreni sporazumi kao onaj o granici između Kosova i Crne Gore neće po svemu sudeći imati potrebnu većinu za ratifikaciju i provođenje ni nakon izbora. Skoro da je apsurdno da Ramush Haradinaj (AAK), koji će izgleda biti novi premijer, građanima obećava bezvizni režim u roku od tri mjeseca, a u isto vreme jedan od uvjeta za to – sporazum o granici s Crnom Gorom – proglašava mrtvim. Haradinaj je čak najavio reviziju Briselskog sporazuma. Sama pomisao da bi se Ivica Dačić, koji će možda postati premijer Srbije, i Ramush Haradinaj trebali sastati i voditi konstruktivni dijalog u Bruxellesu već je razlog za besane noći. Time se znatno smanjuje šansa da pet članica EU-a koje nisu priznale Kosovo to na kraju i napravi.

Suočavanje s prošlošću 

Ali možda će novi Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu koji će uskoro početi sa radom pomoći da se zemlja suoči sa prošlošću i okrene budućnosti? Brojna su nagađanja da će među optuženima biti i politički lideri. Možda je i zbog toga predsjednik Kosova Hashim Thaci lansirao u suštini dobru ideju o osnivanju Komisije za istinu i pomirenje. Pitanje je bi li njezina svrha zaista bila suočavanje s prošlošću ili bi ona trebala spasiti Thacija od procesa pred novoosnovanim sudom. Prikupljanje dokaza je sve teže. Upravo je nedavno hrabra novinarka Serbeze Haxhiaj u jednom članku opisala do koje mjere je opasan život svjedoka koji su svjedočili ili bi mogli svjedočiti protiv bivših pripadnika OVK-a.

A na Kosovu je potrebna upravo hrabrost da se kritiziraju svi problemi. Siromaštvo i nedostatak perspektive za mlade su zabrinjavajući. Ispunjeno je tek nešto više od četvrtine kriterija iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Nema radnih mesta, obrazovni standardi su zastarjeli, a zdravstvena skrb je katastrofalna. Ako pogledamo rezultate anketa, ovi parlamentarni izbori i nova vlada neće riješiti te probleme. Oni će ih dodatno zaoštriti. To ne sluti na novi početak

Johanna Deimel je zamjenica direktora Društva za jugoistočnu Europu iz Münchena.