I ovog tmurnog nedjeljnog popodneva okupili su se za „Gospodnjim stolom": kršćani iz Irana, Pakistana, Tajvana, Kine, SAD-a i Afganistana – i to u jednoj privatnoj kući u Frankfurtu. Poslije mise trebali bi biti kršteni. Osam „sestara" i dva „brata" su u bijelim odorama ulazili u kadu susjednog stana i iz nje izlazili kao kršćani. Poslije toga su imali zajednički ručak (gratis).

„Spustili su me u vodu, izvadili iz nje i sve je bilo dobro. Svi su bili sretni – naravno i ja", kaže Amina Huseini. Devetnaestogodišnja Afganistanka (koja ne želi reći svoje pravo ime), prije nekoliko tjedana je s islama prešla na kršćanstvo. Izgleda mršavo, žali se da joj opada kosa, ima velike tamnosmeđe oči s odsutnim pogledom. Crne hlače su joj prevelike, a majica s kragnom uz vrat pretanka za ovo doba godine. „Nisam jedina ovdje koja je postala kršćanka. Moja prijateljica i njezin suprug su zahvaljujući meni našli ovu crkvu."

Ekspresno pokrštavanje

Otkako je Njemačka primila veliki broj izbjeglica, drastično se povećao broj prelazaka s islama na kršćanstvo. Evangelička i katolička crkva kao i neke druge kršćanske vjerske zajednice su 2016. registrirale više od tisuću takvih slučajeva – a toliko ih nije bilo u posljednjih 50 godina, kaže sociolog religije Thomas Schirrmacher. Dodaje da su mnogi koji su se u svojim zemljama podrijetla osjećali povezani s kršćanstvom iskoristili migraciju kako bi se pokrstili u Njemačkoj. Najviše takvih ljudi je iz Irana, a slijede Pakistanci i Afganistanci.

Trenutno razne sekte i druge skupine koriste strah izbjeglica od protjerivanja – i privlače ih ekspresnim pokrštavanjem, najčešće aranžmanima u sklopu kojih zainteresiranima plaćaju i troškovi putovanja i ručak. Do prvog kontakta s izbjeglicama dolazi obično u prihvatilištima gdje se misionari često ističu svojim socijalnim angažmanom.

Tajvanka na službenom putu

„Pomogli su nam, dali su nam olovke, papir, cipele, čokolade i slične stvari. Bili su vrlo, vrlo ljubazni i pokazali su nam crkvu u Frankfurtu", kaže Amina Huseini. Ona govori o tajvanskim kršćanima koje su njihove duhovne vođe s Tajvana poslale u Njemačku da tamo ciljano vrbuju nove sljedbenike, kaže Sofija. Ona je jedna takva misionarka. Poslije tri mjeseca, kaže, njezin „službeni put" završava i stiže sljedeća skupina misionara.

Pečat na dokumentu Amine Huseini o pokrštavanju ima natpis „Zajednica u Frankfurtu na Majni". Iz toga se to ne može zaključiti, ali smatra se da ta „zajednica" ima veze s kršćanskim pokretima Watchmana Neeja i Witnessa Leeja iz Kine. Informativna služba Sjevernog Porajnja i Vestfalije za pitanja sekti prenosi da se radi o vjerskim zajednicama s fundamentalističkim karakteristikama, koje su poznate po duhovnoj borbi protiv islama.

Za krštenje je potrebna priprema

Misionari tog pokreta vrbuju nove vjernike neobičnim metodama: prvo krštenje, a onda upoznavanje s osnovama vjere – to je za ovdašnje prilike neozbiljna procedura. „Svećenik je rekao: ako hoćeš postati kršćanka, moraš se najprije krstiti. Poslije toga ćemo svake nedjelje zajedno moliti i učit ćemo te što piše u Bibliji", kaže jedna 22-godišnja Afganistanka koju ćemo nazvati Mariam. Ona je došla u Frankfurt preko Amine Huseini i tamo je krštena 1. siječnja 2017., a nakon toga je i njezin suprug postao kršćanin.

Onaj tko u Njemačkoj odluči prijeći na kršćanstvo i odluči se za katoličku ili evangeličku crkvu, mora pohađati višemjesečni tečaj iz Biblije. Isto tako se očekuje da vodi ozbiljne razgovore s duhovnicima i da se temeljito pripremi za krštenje. Ako svećenik nije uvjeren da je sve pripremljeno kako treba, procedura se može i otkazati.

Provjera je neizbježna

Prelazak na kršćanstvo je rizičan. „Za mnoge muslimane je to vrlo opasno, jer apostazija i blasfemija su stvari za koje su u islamu predviđene kazne", ukazuje sociolog religije i voditelj Međunarodnog instituta za slobodu vjere Thomas Schirrmacher. Među izbjeglicama iz Afganistana odavno se pročulo da se preko Tajvanaca u Frankfurtu brzo može doći do potvrde o krštenju. Ali, odricanje od vjere za te ljudi znači najčešće izopćavanje iz obitelji pri čemu se, kako kaže Schirrmacher, „u Afganistanu vodi borba na život i smrt između službenog islama i njegovih drugih oblika, kao i kršćanstva", kaže ovaj stručnjak.

Promjena vjere je razlog zbog kojeg je nekom tražitelju azila potrebna zaštita u Njemačkoj, ali krštenje u ovoj zemlji podliježe posebnoj provjeri jer je u pitanju „naknadni razlog za traženje zaštite". „Kod ljudi koji ne mijenjaju vjeru iz razloga savjesti, Savezni ured za migraciju i izbjeglice može prilično brzo ustanoviti koliki su zaista osobni motivi, odnosno, koliko je zaista duboka nova vjera, kaže Claus-Ulrich Prölß iz kelnskog Vijeća za izbjeglice. On objašnjava da vlasti ili upravni sudovi postavljaju novim vjernicima specifična pitanja o Bibliji ili molitvama.

„Ako izbjeglice ne mogu odgovoriti na ta pitanja, to je indicija da su promijenile vjeru iz taktičkih razloga", dodaje Prölß. U praksi se odluka o tome tko će dobiti azil zasniva na različitim razlozima – a ako se izbjeglica s njom ne slaže, može se obratiti sudu. U tom slučaju se primjenjuju odredbe o pravima stranaca u Njemačkoj.