Siječanj 1975. S radija dopiru čudni elektronski zvuci, unisono muško pjevanje sferično i jednolično ponavlja: „Vozimo se, vozimo se, vozimo se autoputom. (Wir fahr'n fahr'n fahr'n auf der Autobahn). Pjesma koja privlači pažnju i drugačija je od ostalih hitova tog vremena koje su izvodili Suzi Quatro, Slade, Sweet, kao i od mnogih uspješnih njemačkih šlagera.

Iza te neobično fascinantne nove vrste muzike, u kojoj se još i pjevalo na njemačkom jeziku – što je u to vrijeme bio slučaj samo sa šlagerima – bila su četiri mladića iz Düsseldorfa.

Umjetnički projekt

Motor tog novog elektro-sastava od početka je bio Ralf Hütter. On je još 1968. godine s Florianom Schneiderom i raznim drugim muzičarima pokrenuo projekt „Organizacija za ostvarenje zajedničkih glazbenih projekata“, skraćeno „Organizacija“. Eksperimentiralo se sa zvucima i stilovima, dizajnom, odjećom i frizurama, s imenima. Mjesto sastajanja bila je düsseldorfska kavana "Creamcheese” gdje se okupljala lokalna umjetnička i muzička scena. Brzo je postalo jasno: to što bi tu trebalo nastati neće biti običan bend, već umjetnički projekt.

I zaista, „Organizaciji" je pošlo za rukom da sklopi ugovor s izdavačkom kućom iz Engleske i objavi prvi album – koji nije imao neki veliki uspjeh. Godine 1970. Kraftwerk nastupa uživo na serijalu „Rockpalast" koji organizira Zapadnonjemački radio-TV servis (WDR). Izrazi lica u publici su govorili sve. To je bila doista jako, jako nova muzika.

Ruckzuck na top-listama

Sljedeći album se zvao „Kraftwerk” i na njemu se nalazi prvi manji hit. U pjesmi „Ruckzuck” su se mogle čuti različite flaute koje je Schneider skupio i odsvirao na njima. Uokvirene su dinamičnim, plesnim elektronskim zvucima. Pjesma postaje naslovna tema političkog televizijskog magazina „Kennzeichen D”. Album se uspio popeti na 30. mjesto na njemačkim top-listama.

Grozničavo se nastavilo raditi na novim albumima. „Hütter je volio jasne tonove, a ne iskrivljene ili prljave", prisjetio se u jednom intervjuu za WDR Eberhard Kranemann, bivši član Kraftwerka. Međutim, povezivanje akustičnih i elektronskih instrumenata, kvartetu okupljenom oko Hüttera i Schneidera nije dalo željeni zvuk. I dalje je to previše podsjećalo na „Krautrock”, na zamršene duge kose i trajnu maglu u glavi.

Uspješno isplaniran „Autobahn"

Onda su muzičari 1974. godine objavili LP „Autobahn” – i odjednom je sve bilo drugačije. Hütter je povukao iz upotrebe sve neelektronske instrumente, svi članovi morali su se ošišati i obrijati. Svi su dobili odijela i stali iza svog instrumenta – sintesajzera.

Od tada gotovo svi zvuci Kraftwerka postaju sintetički. Osim ljudskog glasa. Ralf Hütter pjeva jasno, gotovo nježno. Njegov vokal zvuči netrenirano, ali upravo to Kraftwerk čini tako fascinantnim.

Audiovizualno umjetničko delo

S takvim muzičkim konceptom nizali su se albumi. Sve su snimali u svom studiju „Kling Klang“. Bivši član Kraftwerka, Karl Bartos, u intervjuu za DW priča da su probe bile vrlo zabavne: „Improvizirali smo, gledali jedni druge, smijali se kao ludi i snimali. Na tim probama nastajao je sirov materijal za naše skladbe."

Kod pjesama kao što su „Radioaktivnost" (Radioaktivität), „Mi smo roboti” (Wir sind die Roboter), „Čovjek-mašina” (Mensch-Maschine) i konačno „Kompjutorski svijet" (Computerwelt) više nema otvorenih pitanja, sve je savršeno jasno: tu se radi o tehnici, njezinom napretku i utjecaju na čovječanstvo. Najveći hit Kraftwerka je pjesma „Model". Tu se zaista radi o neostvarenoj ljubavi s jednom manekenkom, a ne o strojevima ili računalima. Pjesmu je između ostalih obradio i sastav Rammstein.

Multimedijalni doživljaj, Kraftwerk vidjeti uživo na pozornici, a da sve bude minimalistički, to zahtijeva mnogo truda. Ali razvoj sekvencera, kompjutorizacija i na kraju krajeva digitalizacija, omogućili su Kraftwerku da na pozornici predstavi svoje cjelokupno audiovizualno umjetničko delo, spoj čovjeka i mašine – vizija jednog od utemeljitelja Kraftwerka Ralfa Hüttera najkasnije je početkom devedesetih godina postala realnost.

Dobro godište

Ralf Hütter danas, 20. kolovoza, slavi 75. rođendan. On je dio slavnog kluba rođenih 1946. godine, u kojem su velika muzička imena: Dolly Parton, Cher, Freddie Mercury, Billy Preston, Marianne Faithful, Udo Lindenberg, Keith Moon, Jan Akkerman – svi oni su ostavili trag u muzičkoj povijesti.

Još 1997. godine „New York Times" je sastav iz Düsseldorfa opisao kao „Beatlese elektronske plesne muzike". DJ-evi ili producenti Kraftwerk ubrajaju među svoje glavne uzore. Taj sastav se neprestano citira u pop-muzici. Godine 2014. dobio je Grammy za životno djelo, a u listopadu 2021. godine Kraftwerk ulazi u Kuću slavnih Rock'n'Rolla – zbog utjecaja i na tu glazbu. Hütter se s ponosom može osvrnuti na svoju karijeru i to što je postigao s Florianom Schneiderom, koji je preminuo u travnju 2020. godine. U intervjuu za magazin „Musikexpress", Hütter je 2017. rekao: „Kraftwerk je moj umjetnički život.“

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android