Angela Merkel je u ponedjeljak objavila da se, nakon osamnaest godina, više neće kandidirati za predsjednicu svoje Kršćansko-demokratske unije (CDU). Početkom prosinca će posrnula, ali i dalje najveća stranka Njemačke, dobiti novo prvo lice koje će vjerojatno biti i sljedeći kandidat (ili kandidatkinja) za kancelara.

Premda sama Merkel kaže da namjerava privesti kraju i četvrti mandat na čelu savezne vlade, mnogim komentatorima njemačkog tiska djeluje kao znanstvena fantastika da njezin kabinet potraje do redovnih izbora 2021. Prvo, sljedeći lider kršćanskih demokrata može poželjeti i sam (sama) postati kancelar ili kancelarka. Drugo, koalicijski partneri iz Socijaldemokratske partije kao da su sve bliže odluci da napuste saveznu vladu ne bi li se spasili potpunog potonuća.

„Bilo je krajnje vrijeme", piše o početku kraja ere Merkel ljevičarski kolumnist Jakob Augstein. „Ova savezna kancelarka je ostala na funkciji i kad joj je vrijeme isteklo. To je bila teška greška. I pokazatelj da misli da je bogom dana, što je neoprostivo. U krizi – a kada to nije kriza? – je Angela Merkel mislila da je nezamjenjiva. Nije."

„Dok je još bila u punoj političkoj moći, Merkel je stalno ustrajavala na spajanju funkcije u stranci i u vladi. Imala je jak razlog: šefica vladajuće stranke automatski ima legitimitet da vodi vladu. I sada to kao više ne vrijedi? Čemu se Merkel nada? Milosti svog nasljednika? Kanzleramt nije poligon milosti. Suluda je priča da će ostati na funkciji još cijele tri godine dok nasljednik cupka od nestrpljenja da preuzme to mjesto – nedostojno je što je uopće kancelarka ovakvu priču prodala javnosti", piše Augstein za Spiegel Online i dodaje:

„Po tome se vidi da Merkel nije onakva kakva bi htjela biti. Trebala je pravovremeno odstupiti prije prošlih izbora, pobjedonosna i neporažena. To bi bilo vrijedno divljenja. Sada ide kao gubitnica. Baš kao i svi prije nje. To nije sramota u jednoj demokraciji. Ali je gorko za ženu koja je sebe uvijek predstavljala posebno samosvjesnom."

Nužna promjena na vrhu

Demokršćani nakon žestokog pada na nedjeljnim izborima u Hessenu većinom vjeruju da im je nužna promjena na vrhu. Prema anketama, Unija CDU-a i bavarskog CSU-a na saveznoj razini može računati još samo s oko 25% glasova, a koalicijski partner SPD sa svega petnaestak posto.

„Angela Merkel je svojoj stranci otvorila vrata za post-merkelsku eru", piše Westpfalen Blatt (Bielefeld). „Što će CDU uraditi s tom šansom, o tome se kancelarku tek donekle pita. Možda je zato na konferenciji za tisak djelovala kao da je doživjela olakšanje. Republika se s druge strane treba pripremiti za turbulentna vremena. Ovaj 29. listopad 2018. je historijski dan za našu zemlju. Doživljavamo smjenu epoha."

Hannoversche Allgemeine Zeitung dodaje s puno poštovanja: „Trezvena u analizi, dostojanstvena u tonu. I istovremeno pomalo šarmantna. Takva je bila ova kancelarka, uskoro će se pisati: zainteresirana samo za moguće. Zainteresirana da služi ovoj zemlji – u svijetu čijom političkom pozornicom sve više dominiraju muškarci opsjednuti moći, beskrupulozni diktatori, samozaljubljeni predsjednici."

Kao najizgledniji kandidati za nasljednika na čelu stranke spominju se četiri imena: premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Armin Laschet, ministar zdravstva Jens Spahn, glavna tajnica CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer i bivši šef zastupničkog kluba u Bundestagu Friedrich Merz. Potonjih troje je već izrazilo namjeru da se kandidira, a Laschet za sada sondira raspoloženje u stranci.

„CDU upravo oživljava", smatra zato komentator Frankfurter Allgemeine Zeitunga. „Outovala su se očekivana lica: Kramp-Karrenbauer, Spahn i Merz. Ali tko od njih treba voditi CDU u svjetliju budućnost? Mudro je što Merkel nije davala preporuke u tom pogledu – njezine preporuke bile bi balast. Nakon osamnaest godina CDU ima izbor između više kandidata, raznih naravi i profila. Ali može li neko od aspiranata postati i kancelar? To je kriterij koji šef CDU mora ispunjavati više nego ikad. Jer koja uopće druga stranka može u ovim vremenima dati šefa njemačke vlade?"

Mnogi su najavu kancelarke Merkel pročitali kao posljednje saplitanje velikih rivala i koalicionih partnera iz SPD. Jer Merkel je rekla kako će stvari teći u njenoj partiji, dok SPD još nije. Tamo se fotelja opasno ljulja šefici stranke Andrei Nahles i to nakon samo šest mjeseci na funkciji. Istovremeno, tu je i pritisak na ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera koji se nije htio povući s mjesta šefa CSU-a ni nakon fijaska te stranke na nedavnim bavarskim izborima.

„Era Merkel se završava", piše Süddeutsche Zeitung. „Obnova i reformacija CDU može početi. To dovodi CSU i SPD u vremensku stisku. I unosi novu dinamiku u njemačku politiku jer ni u redovima koalicijskih partnera neće moći samo reći: idemo dalje. Ako Merkel ide, moraju i drugi. Ovoliko počet(a)ka nismo odavno imali."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android