Na samom početku je jedna rečenica zvučala kao iz udžbenika povijesti: tadašnji kancelar Gerhard Schröder (SPD) je 12. rujna 2001. u Berlinu američkom predsjedniku obećao „neograničenu – naglašavam: neograničenu solidarnost Njemačke“.

Njemačka je nakon stravičnih terorističkih napada na New York i Washington stala na stranu svog najvažnijeg saveznika i preuzela odgovornost u ratu protiv terorizma u Afganistanu, koji su predvodile Sjedinjene Američke Države.

2002. je tadašnji njemački ministar obrane Peter Struck sve sažeo u zgodnu formulaciju, da se sigurnost Njemačke brani na Hindukušu: „Njemačka je sigurnija ako se skupa sa saveznicima i partnerima borimo protiv terorizma, u njegovom uporištu, uključujući i vojna sredstva.“

Intervencija, koja je započela pod koalicijom SPD-a i Zelenih, a završila pod vladom CDU/CSU-a i SPD-a na čelu s kancelarkom Angelom Merkel, bila je najskuplja i najkrvavija misija Bundeswehra u inozemstvu. Procjenjuje se da je njemačka Savezna vlada od 2002. za Afganistan izdvojila više od 18 milijardi eura. Najveći dio, oko 12,5 milijardi, otišlo je na Bundeswehr.

Zbog bezuvjetnog povlačenja postrojbi NATO-a predvođenih SAD-om, zemlju su napustili i posljednji njemački vojnici. Bundeswehr je parlamentarna vojska i o njezinim intervencijama u inozemstvu odlučuje Bundestag. Dva desetljeća je intervencija u Bundestagu imala većinsku podršku, dok je podrška u narodu konstantno snažno opadala. DW je zatražio od zastupnika zaduženih za vanjsku politiku i obranu da naprave bilancu.

„Bundeswehr može biti ponosan na sebe“

„Bilo je ispravno da kao partneri u NATO-u sudjelujemo u intervenciji u Afganistanu“, naglašava Henning Otte, stručnjak za obranu Zastupničkog kluba konzervativne Kršćansko-demokratske i Kršćansko-socijalne unije (CDU/CSU). On se prije svega fokusirao na ukupno oko 160.000 njemačkih vojnika, koji su posljednjih 20 godina bili stacionirani u Afganistanu, mnogi od njih više puta.

„Bundeswehr je u intervenciji bio profesionalan. Oni su izvršili važnu obvezu prema svojoj zemlji i partnerima u Savezu. Intervencija predstavlja uspjeh, stoga što Afganistan više ne pruža sigurno utočište međunarodnom terorizmu. Vojnikinje i vojnici Bundeswehra mogu biti ponosni na sebe.“

„Nužna je pažljiva analiza“

Siemtje Möller, stručnjakinja za obranu Zastupničkog kluba SPD-a slično argumentira: „Vojno gledano intervencija je bila uspješna. Postiglo se to da Afganistan više ne predstavlja međunarodnu terorističku prijetnju.“ Möller probleme vidi u obnovi države, „što je znatno teže nego što se u početku očekivalo. Zadaća međunarodne zajednice i dalje ostaje pratiti Afganistan na ovom putu“.

Političarka SPD-a se zalaže za „pažljivu analizu“ intervencije, koju bi trebala uraditi anketna komisija Bundestaga.

„Nisu postignuti veliki ciljevi“

I stručnjak za obranu Zelenih Tobias Lindner zahtijeva transparentnu evaluaciju intervencije u Afganistanu. „Sigurno da u zemlji postoje regije gdje je situacija bolja nego 2001. pod vladavinom talibana. Istovremeno se mora priznati da glavni ciljevi – mir u Afganistanu i stabilne državne strukture – nisu postignuti na ovaj način“.

Političar Zelenih predbacuje saveznoj vladi da se predugo oslanjala na čisto vojni angažman. „U sljedećim intervencijama se mora mudro razmisliti, koji ciljevi i s kojim sredstvima, a posebno u kojem vremenskom razdoblju se mogu postići.“

„Moraju se obraditi ratni zločini NATO-a“

Sevim Dagdelen, glasnogovornica Zastupničkog kluba Ljevice za vanjsku politiku, vidi poraz NATO-a u Afganistanu. Njezina stranka se zalaže za istupanje Njemačke iz Zapadnog vojnog saveza. „Neoprostivo je to što je NATO rat u Afganistanu koštao života tisuće afganistanskih civila. Nužno je da se obrade ratni zločini koje je počinio NATO u Afganistanu.“

Ljevica je od početka bila protiv intervencije Bundeswehra. „Razlozi savezne vlade za sudjelovanje u ratu, da se u Afganistanu brani Njemačka ili zbog prava žena, su bile čiste laži da bi se opravdalo sudjelovanje u NATO-ovom ratu iz geopolitičkih razloga. 59 vojnika Bundeswehra u Afganistanu su poginuli za besmislenu ratnu avanturu.“

„Teško je više podbaciti nego u Afganistanu“

I Rüdiger Lucassen, stručnjak za obranu desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD), drži da je intervencija u Afganistanu u potpunosti podbacila. „Zemlja je nestabilna, nije sigurna i nije značajno ekonomski razvijena. A tek nije uspio smiješni cilj savezne vlade - demokratizacija po uzoru na Zapad. Također danas se ne može jamčiti i prvobitni minimalni cilj da Afganistan neće više biti „sigurno nebo“ za terorističke grupe. Teško je više podbaciti nego u Afganistanu.“

„Prevelik izazov za NATO“

Bijan Djir-Sarai, vanjskopolitički stručnjak za obranu liberala (FDP) ne želi govoriti ni o uspjehu ni o neuspjehu. „S jedne strane su uspješno potučene terorističke grupe Al Kaide. S druge strane su Afganistankama i Afganistancima tijekom 20-godišnje intervencije otvorene perspektive. Ali, stvaranje održivih državnih struktura bio je prevelik izazov za NATO-partnere, koji još nisu riješili.“

Djir-Sarai također se zalaže za temeljitu analizu posljednjih 20 godina: „Pitanju izgradnje nacije se pristupilo vrlo naivno i pogrešno se procijenilo podršku koju talibani sve više uživaju među ruralnim stanovništvom. Mislim da će pouke koje se budu iz ovog izvukle biti od velike važnosti za našu intervenciju u Maliju.“