Još od 1958. postoji tradicija da jedna članica Unije predsjedava Vijećem Europske unije i njena će zadaća biti založiti se za dobru i harmoničnu suradnju zajednice. Ta će se zemlja brinuti za kontinuitet agende Unije, baš kao što će raditi na ostvarivanju europskih smjernica. Tradicija jest i da odredi vlastite prioritete, ali nečuveno bi bilo da onda tu slijedi vlastite interese, nego ciljeve čitave Europske unije.

Kod ovih osnovnih načela u predsjedavanju je već kad je Mađarska preuzela tu zadaću prvog dana srpnja bilo svima jasno kako papir trpi baš sve. Mađarski premijer Orban je i prije toga već nebrojeno puta pokazao koliko ga zanima „harmonična suradnja“ u Europi, a već je dugo i sankcionirana upravo zato jer „ne ostvaruje“ temeljne smjernice o načelima pravne države.

Ipak, Orban je i tako uvijek iznova uspijevao neugodno iznenaditi europsku obitelj: samo par dana nakon što je preuzeo predsjedavanje je otputovao u Kijev, a očito nikome niti tamo nije rekao kako će produžiti Putinu u Moskvu. Nitko u Bruxellesu mu nije dao nikakve ovlasti u toj, kako je mađarski premijer tvrdio; „mirovnoj inicijativi prekinuti bratoubilački rat slavenskih naroda“ gdje je glavni krivac po mišljenju Budimpešte – i naravno Kremlja - „ratoborni Zapad".

MEGA Orbana

Kad je riječ o prioritetima koje je Mađarska odredila za svoje polugodišnje predsjedavanje, načelno im se nema što prigovoriti: jačanje konkurentnosti Europske unije, bolja politika pristupa zemalja regije zapada Balkana, a tu je Budimpešta dodala i gušenje ilegalne migracije. Kod konkurentnosti Starog kontinenta nije se otišlo mnogo dalje od predstavljanja kovanice po uzoru na novog američkog predsjednika, ali naravno će tu glasiti „Make Europe Great Again“.

To neće značiti kako Orban želi naljutiti Trumpa: odmah po njegovom izboru – i opet na čuđenje mnogih u Uniji se mađarski premijer požurio Trumpu laskati kao „čovjeku mira“ koji je „jedini na čitavom planetu“ u stanju okončati rat u Ukrajini. Ali kod gospodarstva, Budimpešta i Europskoj uniji savjetuje prekinuti njenu „gospodarsku blokovsku politiku“ jer u ovom obliku ona neće preživjeti globalnu tržišnu utakmicu. Umjesto toga – i baš kao što to čini Mađarska, valja se „otvoriti prema Istoku“ jer će Azija i zemlje skupine BRICS biti budući geopolitički centri.

I na Balkanu Mađarska želi imati dobre odnose i sa Srbijom i s Albanijom, s Rusijom, Kinom i Bjelorusijom, s Izraelom baš kao i sa zemljama Bliskog istoka gdje se jedva čuje neko drugo mišljenje od njihovog predsjednika, baš kao što se i iz Mađarske jedva može čuti išta drugo osim mišljenje Orbana. Kod europske integracije – i nakon što je Orbanova stranka FIDESZ konačno izletjela iz frakcije europskih pučana, je u Europskom parlamentu Mađarska kumovala osnivanju frakcije „Patriota za Europu", istomišljenika iz francuske Rassemblement National, nizozemske Slobodarske stranke i austrijske FPO.

Granice Europe

Činjenica jest i da je to treća po veličini frakcija u Europskom parlamentu, ali najviše prašine je Orban podigao svojim govorom u Tusnadu u susjednoj Rumunjskoj. U sljedećim godinama Budimpešta neće „polaziti od pretpostavke malene Mađarske“, nego teži „mađarskoj velikoj strategiji“ koja će „obuhvaćati sva područja naseljena Mađarima“. „Okvir malene Mađarske je nedovoljan“, smatra mađarski premijer, a niti promjene državnih granica u Europi on ne smatra nemogućim.

I na samom kraju predsjedavanja Orban se pobrinuo za čitav niz provokativnih izjava: Europska unija od Mađarske želi stvoriti Magdeburg, izjavio je Orban, a patriotima kao što je on je zadaća „osvojiti Bruxelles“ ako se ne želi propast Europe. A prije nego što će prepustiti predsjedavanje Poljskoj se u intervjuu za list Magyar Nemzet pobrinuo da ionako već tragično loši odnosi sa Varšavom budu još gori pravom poplavom srdačnosti prema Moskvi. Putin je Mađarskoj uvijek „naš korektan partner“, a predložio mu je i svojevrsno Božićno primirje. Poljski premijer Tusk je preko socijalne mreže jedino mogao konstatirati kako je i ova Orbanova inicijativa završila slično kao i sve ostale: upravo na Badnjak su Rusi raketirali Kryvyj Rih, rodno mjesto ukrajinskog predsjednika Zelenskog u već beskonačnom nizu počinjenih ratnih zločina.