Život nije fer. Najbolji primjer su zakoni o oporezivanju. Običan se svijet svake godine muči kako sastaviti poreznu prijavu. Najveći broj njih prijavljuje porez tamo gdje živi.

Za velike tvrtke sastavljanje poreznog izvještaja znači puno posla i problema. Ali za razliku od pojedinaca, tvrtke su često aktivne na više mjesta pa mogu prebacivati novac i profit kako im odgovara. Ili mogu pronaći porezne oaze u kojima ne plaćaju ništa.

Ta mogućnost je američkim tvrtkama uštedjela mnogo novca u posljednja četiri desetljeća. Već godinama širom svijeta padaju porezne stope za velika poduzeća.

Naravno, borba protiv poreznih oaza nije novost. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokušava, uzevši u obzir rastući pritisak na ogromne kompanije kao što su Facebook i Google, isposlovati usvajanje minimalne porezne stope za koncerne širom svijeta. Ipak, do sada nije postignut sporazum.

Hitno je potreban nov pokušaj. Pandemija je svjetskom gospodarstvu donijela velike probleme. Milijuni su ostali bez posla. Mnogima prijeti i teško siromaštvo, dok vlade traže način kako doći do novih prihoda.

Porezne oaze su posvuda

Zato otkrića da su veliki koncerni kao što su Nike ili FedEx izbjegavali porez posebno negativno odjekuju u javnosti. Čak i ako te tvrtke naglašavaju da se pridržavaju svih „nacionalnih i međunarodnih pravila“.

Sve i da su porezne olakšice u nekoj zemlji potpuno legalne, ne znači da su ispravne. Sjedinjene Američke Države žele pružiti dobar primjer. Predsjednik Joe Biden je najavio podizanje najniže porezne stope za kompanije s 21 na 28 posto. Prihodi bi zakrpili ogromne proračunske rupe koje je pandemija ostavila u državnoj blagajni.

Promjena kursa je ispravna, ali se mora i energično provesti. Američka ministrica financija Janet Yelen najavila je teške pregovore te da će isto tako pogurati stvar na proljetnom zasjedanju Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda kao i na samitu ministara financija grupe G20. „Moramo se osloboditi nizbrdice na kojoj smo 30 godina", napisala je na Twitteru.

U pravu je. Ona je naročito pod povećalo stavila Irsku, kao i druge europske i karipske porezne oaze. Kao i velike američke tehnološke koncerne koji svoje licence plaćaju gdje im odgovara, bez obzira gdje produkt nastaje.

Yelen zna da je to mukotrpan posao i da je ovisna o međunarodnoj podršci pri uvođenju minimalne porezne stope. Neće biti lako uvjeriti neke zemlje da odustanu od svog profita u međunarodnoj utakmici i da povećaju porez za kompanije. Ako argumenti ne budu dovoljni, Washington bi mogao upotrijebiti svoju gospodarsku moć i nekim kompanijama onemogućiti pristup američkom tržištu ili bankama.

Svi bi mogli profitirati

Ne treba čuditi što mnoge američke kompanije ne smatraju da je vrijeme za takvu raspravu dok im opada promet i dok je primjetan pandemijski zamor. One strahuju da bi mogle plaćati veći porez od strane konkurencije.

Ali, ako se baci pogled na porezne evidencije iz prošlosti, vidi se da se kompanije brzo prilagođavaju. Čak i kada bi porez bio veći za kompanije sa sjedištem u SAD-u, to bi se moglo shvatiti kao izdatak kojim se plaća prisustvo na najvećem svjetskom tržištu. U stvarnosti, kompanije bi rado platile nešto za taj položaj.

I siromašnije zemlje bi mogle profitirati. Više ne bi morale nuditi niže porezne stope da bi dovele kompanije u zemlju. Dogovor oko minimalne stope oporezivanja širom svijeta napunio bi njihove skromne budžete. I kod bogatijih zemalja bi dodatni izvor poreznih prihoda u ovim vremenima bio više nego poželjan.

Pregovori o minimalnim porezima se nalaze u početnoj fazi. SAD bi morale preuzeti vodeću ulogu. To će biti teška borba. Najviše poteškoća će donijeti usuglašavanje oko konkretne visine minimalnog poreza širom svijeta. Ali borba će se isplatiti. Na kraju, život bi prema svima mogao biti pošteniji.