"Mi smo veliki gubitnici aneksije Krima, a od početka rata 2022. godine naša se situacija dodatno pogoršala", kaže Azeez Umerov na projekciji dokumentarnog filma o okupaciji Krima koja traje već deset godina. Mnogi krimski Tatari su se okupili na toj projekciji u ukrajinskom glavnom gradu Kijevu, kako bi razmijenili sjećanja na svoju domovinu. 

Umerov želi pričati o svojoj sestri. Već godinu dana ta mlada žena je u zatvoru, u Rusiji: "Ona nije bila politički aktivna. Ona je samo htjela posjetiti našeg oca koji je bolovao od raka", kaže on.

Početak noćne more

Studentica Lenije Umerova je tada imala 24 godine, a samo godinu dana ranije je, kao i često u prošlosti, autobusom otišla na Krim kako bi posjetila svoju obitelj u administrativnom središtu, gradu Simferopolju. I tada su je uhitili ruski vojnici. Ona je bila jedina osoba u autobusu koja je imala ukrajinsku putovnicu. Kao 16-godišnjakinja odlučila je naime da ne želi imati rusku putovnicu, koju su žitelji Krima mogli dobiti nakon aneksije poluotoka, poteza koji se kosi s međunarodnim pravom.

U međuvremenu se Umerova nalazi u zloglasnom istražnom zatvoru Lefortovo u Moskvi. Ruske vlasti je terete za špijunažu i izdaju. Jedini kontakt s vanjskim svijetom ima preko pisama. "A njih se cenzurira", kaže Umerov. "Sve što ne odgovara vlastima jednostavno se prekriži tako da se ne može pročitati."

Strateško značenje Krima

Krim ima veliko strateško značenje za Rusiju, kao baza za Crnomorsku flotu, zato što u krimskim lukama ni tijekom zime ne prijeti led. A krimski Tatari su već tijekom postojanja Sovjetskog Saveza bili izloženi generalnoj sumnji i trn u oku vlastima – Staljin im je primjerice predbacivao da su kolaborirali s nacistima, a nakon 1944. je naredio njihovu deportaciju na područje središnje Azije. Tek od 1988. oni su se smjeli vratiti u svoju staru domovinu.

A danas se krimske Tatare opet razvlašćuje, uhićuje, mnogi služe višegodišnje zatvorske kazne. Od početka invazije u veljači 2022. otprilike polovica krimskih Tatara (od njih ukupno oko 500.000) napustilo je poluotok. Opstanak njihove kulture je ugrožen.

Tragovi aneksije…

"Rusi pokušavaju izbrisati identitet krimskih Tatara", objašnjava Tamila Tasheva. Od 2019. ona u ukrajinskoj vladi zastupa interese krimskih Tatara. "Deset godina okupacije je ostavilo duboke tragove", kaže ona. Džamije, spomenike i povijesne građevine se uništava, dodaje Tasheva. "Naša djeca više ne mogu učiti naš jezik na Krimu. To je zabranjeno."

Tasheva se angažira oko pomoći političkim zatvorenicima poput Bogdana Zize, koji je osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu nakon što je plavom i žutom bojom, dakle bojama ukrajinske zastave, premazao zgradu gradske uprave u Jevpatoriji na zapadu Krima.

Ona želi da Rusija odgovara za zločine nad krimskim Tatarima, i to pred sudom. Sa svojim timom, a radi se o više od 40 njezinih suradnica i suradnika, Tasheva prikuplja dokaze kako bi ih jednoga dana mogla predočiti Međunarodnom kaznenom sudu. U tome joj pomažu krimski Tatari iz cijelog svijeta. 

"Pravila igre iz Sovjetskog Saveza"

Dužina zatvorskih kazni za političke zatočenike i uvjeti u kaznionicama su gori nego oni koji su vladali u doba Sovjetskog Saveza, tvrdi Tasheva: "Radi se doduše o sudovima Ruske Federacije koji donose te presude, ali oni još uvijek igraju po pravilima igre iz Sovjetskog Saveza." A današnji kazneni logori su poput nekadašnjih gulaga, to je dakle ista struktura koja je preživjela Sovjetski Savez, tvrdi ona.

Stanje je sve teže, žali se i Emil Kurbedinov, jedan od rijetkih odvjetnika među krimskim Tatarima koji su ostali živjeti i raditi na Krimu. Njegovu obitelj je Staljin deportirao 1944. A on se kao mlad čovjek vratio na Krim. 

Kurbedinov nam kaže da je za njega opasno već i vođenje razgovora sa zapadnim novinarima, ali dodaje da je njegova želja za pravdom veća od straha koji ima. Neki drugi pokušavaju pružati otpor, ili s područja koje kontroliraju Ukrajinci ili iz inozemstva, priča on.

Azeez Umerov, čija se sestra nalazi u ruskom zatvoru, kaže kako je uvjeren u to da Rusija želi zastrašiti krimske Tatare, "kako bi se mi uklopili u propagandu o tome da je Krim zapravo ruski". Krimski Tatari pak na takve tvrdnje odgovaraju kako oni već stoljećima žive na poluotoku. I zato se bore za opstanak svoje kulture – i za svoja temeljna prava.

Birgit Virnich, ARD Kijev