„Da“, odgovara Cornelia von Hollen kada ju pitaju da li posjeduje oružje i lisice. No, ubrzo dodaje da ih uza sebe ima samo kada je na terenu, odnosno, na zadatku. A na pitanje da li i ona nedjeljom prati televizijsku seriju „Tatort“, odgovara s „Ne, to me uopće ne zanima“. ( „Tatort“ je već desetljećima najomiljenija njemačka kriminalistička serija – objašnjenje redakcije)

Kriminalistička inspektorica Cornelia von Hollen, uvijek se iznova suočava s različitim klišejima. FImovi, televizijske serije, kriminalistički romani stvaraju sliku rada u policiji kakav tek rijetko kada odgovara stvarnosti. „ Posao u kriminalistička policije znači i puno pisati, odnosno, mnogo vremena provoditi za pisaćim stolom“, kaže von Hollen. Naravno, istraga se vrši vani, no niti ona u pravilu nije tako uzbudljiva ili puna akcije, a osim toga, s osmjehom objašnjava Cornelia von Hollen „ najčešće se neki slučaj ipak ne može riješiti u roku od 45 minuta“

Do pravde "lovom na brojeve"

I tako policijska inspektorica Cornelia von Hollen, prije nego sjedne za svoj pisaći stol u staroj ciglenoj zgradi u centru Bremerhavena, svakoga dana prvo odvede svoje dvoje djece u osnovnu školu. Njezin mali ured nalazi se u desnom krilu zgrade, na kraju dugačkog hodnika, u sobi 105, na odijelu gospodarskog kriminala K 23.

Njezin pisaći stol zauzima gotovo polovicu sobe. Na njemu stoji kompjuter - njezino najjače oružje u borbi protiv kriminalaca. Njezina je naime, specijalizacija otkrivanje financijskih prekršaja kao što su prevare vezane uz stečajeve, pranje novca, izadavanje krivotvorenih bilanci kao i porezna kaznena djela. U svijetu brojki, osjeća se kao kod kuće: „ Meni je jako jednostavno i logično pomoću knjiga i brojeva pronaći dokaze – pomoću kojih se mogu uhvatiti počinitelji“, kaže Cornelia von Hallen.

I upravo joj to puno znači: pronaći počinitelja ili pak dokazati nečiju nevinost. Ova 35-godišnjakinja naime, ima još jednu strast: pravednost, zbog čega je i postala inspektorica.

Žene u policiji – danas je to normalnost

Cornelia von Hollen već je 18 godina u policiji. U Bremerhavenu je rođena, pohađala je školu, ovdje je završila i Policijsku akademiju. Već su tada žene u policiji bile nešto normalno, iako to tako nije bilo oduvijek.

Prisustvo žena u ovom poslu, promjenilo je policiju: s jedne strane njihova je socijalna kompetencija utjecala na poboljšanje atmosfere a s druge strane unijele su teme u policijsku svakodnevnicu koje su do tada igrale samo sporednu ulogu; a to su obitelj, djeca, škola, kuhanje ručka. Kako je sve to sastavni dio svakodnevnice i Cornelie von Hollen, ona zato radi samo pola radnog vremena. Nakon četiri sata, napušta svoje radno mjesto kako bi na vrijeme bila kod kuće kada 8-godišnji Jero i 12-godišnji Deike u podne dođu iz škole. Na brzinu im nešto skuha, poslije s njima radi njihove domaće zadaće a nakon toga im organizira slobodno vrijeme. „Stresno je, naravno“, kaže Cornelia von Hollen.

Obitelj i posao – dva odvojena svijeta

Njezin suprug Axel također preuzima dio kućanskih obveza. On je ujutro nadležan za buđenje cijele obitelji, pripremanje doručka i popodne za nogometni trening dječaka. Na roditeljske sastanke u školi, roditelji idu zajedno.

Obitelj i posao – to su za Corneliju von Hollen dva strogo odvojena svijeta. Kada Connie, kako glasi njezino „privatno ime“, dođe kući, „gospođa kriminalistička inspektorica“ ostaje u zgradi policije u Bremerhavenu. Pa ipak, ponekad kada to najmanje očekuje, kada s prijateljima pijucka čaj, netko od njih je zna iznenada upitati: „ Smije li dijete sjediti u takvoj i takvoj dječjoj sjedalici?“. Na ovo pitanje ona čak niti ne može odgovoriti: „ Ja sam samo školovana za kriminalističku policiju. Sve što ima veze s pitanjima zaštite – ja o tome nemam pojma“, kaže Cornelia.

Autor: Zoran Arbutina / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer