Beogradske ulice ponovo su poprište mafijaških obračuna, u kojima često stradaju i slučajni prolaznici. Crne kronike su pune izvještaja o novim borbama za moć u srpskom podzemlju. Ratuju između sebe regionalne mafije iz bivše Jugoslavije, navijačke skupine, a traje borba i za tržište droge. Kulminacija svih ovih obračuna uslijedila je nakon ubojstva Aleksandra Stankovića (29), zvanog Sale Mutavi. Stanković je jedan od vođa navijača Partizana, često je sjedio i na sastancima uprave kluba. Osuđivan je kao narkodiler. Javnost je stoga prilično zbunjeno dočekala vijesti da su počast ubijenom odali ne samo košarkaši i nogometaši Partizana, nego i svi čelnici tog kluba. Pojedini mediji su to nazvali „počast za 'državnu mafiju'". U isto vrijeme, premijer Aleksandar Vučić i ministar policije Nebojša Stefanović objavili su „rat mafiji" te istakli kako neće dozvoliti da Srbija postane poprište obračuna kriminalaca iz jedne bivše jugoslavenske republike.

Sprega sporta, politike i mafije

Novinar tjednika Vreme Dejan Anastasijević za DW kaže kako ne očekuje ništa od najavljenog rata mafiji, jer je takvih objava bilo i u vrijeme bivših vlasti. To se jednostavno mora raditi sustavno, a ne kampanjski, ističe Anastasijević te objašnjava zašto misli da taj 'rat' neće imati mnogo uspjeha:

„Jednostavno je riječ o tome da se vođe navijača očigledno bave kriminalom, i to vrlo organiziranim kriminalom, a da su također i u upravama sportskih klubova. A s druge strane, u istim tim upravama sportskih klubova sjede i političari. I onda imate tu jednu trostruku spregu sporta, politike i mafije. Ako država to želi riješiti, onda je prvi korak promjena statusa tih klubova, jer oni ne mogu više biti udruženja građana, jednostavno zato što Crvena zvezda i Partizan nisu isto što i udruženja filatelista. Potrebno je dalje uvesti pravila financiranja, ili ih privatizirati, a ne koristiti klubove kao jedan od načina financiranja političkih stranaka, gdje leži i suština problema."

Dejan Anastasijević smatra da to uopće nije problem učiniti u pravnom i tehničkom smislu. „Problem je što političarima odgovara slabo reguliran rad sportskih klubova, a odgovara im i nazočnost organiziranog kriminala, jer se na taj način indirektno financiraju političke stranke. Zato je licemjerno da političari objavljuju rat mafiji, jer neki od njih, sasvim sam siguran u to, financiraju i sebe i svoje stranke novcem od organiziranog kriminala."

Rat uz uništenu policiju

Rat protiv mafije se ne može voditi s policijom koja je devastirana u kadrovskom i svakom drugom smislu, ocjenjuje za DW Božo Prelević, odvjetnik i bivši doministar policije. „Vi sada imate policiju koja je pod najezdom nepismenih i polupismenih ljudi, s kupljenim diplomama, imate razna šikaniranja, nema suradnje s tužiteljstvom, ljudi napuštaju policiju, i to je nešto na što upozoravam već nekoliko godina. I sada premijer kaže: obračunat ćemo se s onima u policiji koji borave na jahtama, i vi vidite da se sve to dakle zna. Rezultat toga je da vi imate po Beogradu devedesete godine, imate crnogorsku mafiju, bosansku mafiju, albansku mafiju, imate krijumčara koga uhvate s 50 migranata i onda ga puste nakon telefonskog poziva. A ako kao građanin želite nešto prijaviti, ja vam savjetujem da to ne radite, jer je besmisleno i policija je dovedena do razine da ona više uopće nije servis građana. A da je to tako dovoljno je da vam samo kažu nadimke načelnika policije po Srbiji, i sve će vam biti jasno."

Koliko će ta borba protiv mafije biti uspješna ne treba bolji dokaz od činjenice tko je sve bio na sahrani Aleksandra Stankovića, napominje Božo Prelević. „Kada vidite tko je sve bio na sahrani i tko je nosio majice s njegovim likom, i kada znate da ga je tužitelj pustio nakon što je išao prebiti nekoga iz uprave Partizana, vi vidite da to nije normalno. I sada imate premijera koji govori isto što i ja. Iz toga možete zaključiti da nas premijer ili pravi budalama, ili nema moć da nešto učini. A ne zna se što je gore od to dvoje."

Pacificirani navijači- koliko to košta?

Navijačke skupine su uglavnom bile oslonac pojedinih političkih stranaka prilikom većine prosvjeda koji su se događali u Beogradu. Navijači su se posebno isticali rušenjem Beograda i sprječavanjem održavanja gej parada, i tada su se žestoko sukobljavali s policijom. Međutim, u posljednjih nekoliko godina navijača nema na ulicama, a pitanje koje se nametnulo je koliko košta politička pacifikacija navijačkih skupina. Dejan Anastasijević kaže da je to problem kada se prave dilovi s takvom vrstom skupina: „Oni će vas uvijek sačekati na nečem drugom. Ako su se dogovorili da više ne tuku pripadnike LGBT populacije, očigledno se nisu dogovorili da više ne smiju ubijati ljude ili trgovati drogom."

Navijači jači od države

Božo Prelević ističe da ne zna što su oni dobili zauzvrat, „ali znam da je premijer nedavno rekao da su oni jači od države". Prelević dakle, podsjeća na izjavu premijera Vučića, koji je izjavio: "Ne mogu riješiti pitanje privatizacije sportskih klubova. Eto priznajem, jači su od mene, mali sam i nedovoljno snažan da to izguram.” Mislim da bi nakon takve izjave trebao podnijeti ostavku, smatra Prelević, ali napominje da treba biti potpuno iskren i reći da je to stvar koja traje preko 20 godina. "Tu situaciju je etablirala bivša Državna bezbjednost (DB), koja ih je onda slala na front. A onda je nastao kancer, gdje su navijači odlučivali o svemu, postavljali i smjenjivali uprave, tukli koga su stigli, a država je sve to promatrala sa strane. To je jednostavni nedostatak želje da se političari odreknu nekih paralelnih navijačkih vojski, koje se mogu upotrijebiti za ovu ili onu situaciju. Političari se uvijek boje da se te skupine ne okrenu protiv njih i imaju bojazan da, ako ih oni ne kontroliraju, onda će ih kontrolirati netko drugi. Zato više vole da ih imaju uz sebe nego protiv sebe.”

Rat protiv mafije se u Srbiji ne objavljuje po prvi put, a po svemu viđenom rezultati su do sada bili loši. Najlakše je objaviti rat protiv nečega, smatra Dejan Anastasijević, pogotovu ako to činite u metaforičkom smislu. „Onda možete ratovati protiv svega i svačega: protiv laži, protiv zloupotrebe ovoga ili onoga, protiv mafije, protiv droge…Sve je to lako izreći. Međutim, sve te stvari se ne suzbijaju ni verbalnim militarizmom niti kampanjski. To znači da se sustavno mora raditi i na pravosuđu, policiji, tajnim službama također. Tu je potrebna jedna sustavna akcija, a ja nisam siguran da vlast na taj način želi pristupiti problemu.”