Mjerimo li važnost posjeta francuskog predsjednika Macrona Alžiru trajanjem istog, onda će on biti doista važan – francuski će državnik u toj zemlji (od četvrtka, 25.9.) provesti ukupno tri dana. To pokazuje koliko Alžir znači Parizu, koliko mu je važan.

U posljednje vrijeme odnosi dvije zemlje su opterećeni. U listopadu prošle godine Macron je izjavio da se Alžir od stjecanja neovisnosti "odmara” na svojim sjećanjima – pritom je mislio na dugo razdoblje francuske kolonijalne vladavine (1830.-1962.) i francuske zločine koji su počinjeni tada, ali i za vrijeme rata za neovisnost. Francuski predsjednik smatra da se sjećanje na ta nedjela zlorabi kako bi Alžir osigurao provođenje svojih političkih ciljeva. Nakon toga je Alžir na tri mjeseca povukao svog veleposlanika iz Pariza. Tek kada je Macron izrazio „žaljenje" zbog te izjave, Alžir je ponovo poslao ambasadora u Pariz. Macron sada putuje u Alžir točno 60 godina otkako je ta zemlja stekla neovisnost i to se tumači kao gesta pomirenja.

Istovremeno, Alžir je zanimljiv kao budući opskrbljivač energijom, i to ne samo za Francusku već i za druge europske zemlje. „Trenutna zainteresiranost europskih zemalja za Alžir ima važnu energetsko-političku pozadinu“, kaže Matthias Schäfer, voditelj njemačke Zaklade Konrada Adenauera u Alžiru.

Alžir je doista jedan od najvećih proizvođača zemnog plina na svijetu. Stručnjaci procjenjuju alžirske zalihe plina na četiri bilijuna kubičnih metara. A zalihe nafte iznose 1,5 milijardi tona. Alžir bi mogao biti zanimljiv i kao tranzitna zemlja za energiju iz nekih drugih afričkih država, koje signaliziraju zanimanje za gradnjom plinovoda prema Europi.

U srpnju su koncerni iz Italije, Francuske, Sjedinjenih Američkih Država i Alžira potpisali sporazum na rok od 25 godina o zajedničkoj eksploataciji energetskih zaliha. Prema tom dogovoru samo Italija bi dobivala dodatnih četiri milijarde kubičnih metara plina. To je naveo talijanski premijer Mario Draghi prilikom srpanjske posjete Alžiru. On i njegov ministar vanjskih poslova Luigi di Maio prije toga su posjetili Alžir već u travnju i tamo potpisali sporazum o isporuci plina. Italija će ove godine od Alžira kupiti 21 milijardu kubičnih metara plina.

Zastarjela infrastruktura

Matthias Schäfer naglašava da Alžir ima ogroman potencijal, ali da ne može samo svojim snagama opskrbljivati Europu plinom. To prema njemu vrijedi posebno za Njemačku, dok Italija, Španjolska i Francuska tradicionalno imaju „mnogo bolju pregovaračku poziciju“.

Osim toga, tehnička infrastruktura alžirskog energetskog sektora je zastarjela, za modernizaciju su potrebna znatna ulaganja. Ministar energetike Alžira je prije nekoliko tjedana u jednom intervjuu rekao – tko želi poslovati s Alžirom mora najprije investirati. I Schäfer napominje: „Mora se u Europi pokazati spremnost da se najprije ulože znatne svote, kako bi s Alžirom izgradili infrastrukturu, pa tek onda profitirali".

On dodaje da, osim toga, na putu prema isporuci željenih količina u Europu stoje i unutarnje potrebe Alžira: „Generalno govoreći, rasipničko trošenje energije je u Alžiru je relativno veliko. Zato je dobar dio onoga što Alžir dodatno proizvede namijenjeno domaćem tržištu i nije za izvoz“. On zaključuje da je potrebno znatno vrijeme dok Europa ne bude mogla profitirati od alžirskog plina.

Režimu na ruku

Stručnjakinja za Alžir iz Nemačkog instituta za globalna i područna istraživanja (GIGA) Marija Josua kaže da su energetski „dilovi" zaista dobra vijest za alžirsku vladu, jer će top o njoj ojačati stabilnost tamošnjeg režima naspram unutarnjih protivnika. Ona ukazuje na protestni pokret „Hirak", koji zahtijeva vladavinu prava i suzbijanje korupcije i godinama tako vrši pritisak na vlasti.

„Nove prihode će vlada iskoristiti za daljnju stabilizaciju postojećeg sustava koji počiva isključivo na prihodima iz energetike. Kako bi stvorila popularnost u narodu vjerojatno će povećati plaće u javnom sektoru, mirovine i izdatke za nezaposlene. To će smanjiti socijalni pritisak i spremnost da se protestira“. Ona opominje da će siromaštvo najugroženijih Alžiraca biti samo dijelom ublaženo.

Znanstvena suradnica hamburškog instituta opominje da je energetska računica s Alžirom politički riskantna: „Naime, uvozeći energiju Europa pomaže stabilizaciji jednog autoritarnog režima. Time se prešutno odobrava razorna unutarnja politika i zatvara oči pred kršenjem ljudskih prava“. Prema podacima organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) prošle godine su sudski gonjeni, hapšeni i osuđivani aktivisti iz pokreta Hirak kao i aktivisti koji se bave zaštitom ljudskih prava. Marija Josua upozorava: „Europa riskira da joj ekonomska stabilnost bude iznad ljudskih prava i vrijednosti koje je odlikuju".

Promjena kroz razmjenu?

Vidi li to francuski predsjednik isto tako? Da, kaže francuski informativni portal „Le Point": „On zna da sustav koji se sastoji od časnika i poslovnih ljudi i koji desetljećima vlada zemljom, ne namjerava mijenjati svoj DNK niti za milimetar".

Ali, ovaj magazin isto tako smatra da poslovi u sektoru energetike neće trpjeti zbog vrijednosnih sumnji i moralnih dilema. Matthias Schäfer iz Zaklade Konrada Adenauera u Alžiru smatra da bi ti poslovi mogli predstavljati razvojnu šansu i da bi se sa svakim novim energetskim dogovorom socijalna situacija u Alžiru dugoročno popravila. „Energetska transformacija bi mogla donijeti zapošljavanje, koje bi proizvelo dodatnu vrijednost, čime bi se upravo mlađem stanovništvu koje je posebno nezadovoljno, izašlo u susret.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu