Kad se njemački ministar financija Wolfgang Schäuble i predsjednik njemačke središnje banke Jens Weidmann na godišnjem sastanku Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke u Washingtonu sastanu s kolegama iz 187 zemalja, dobro raspoloženje sudionika će biti ograničeno. Razlog: uz izuzetak SAD-a gospodarski rast širom svijeta je više nego slab. Povrh svega prijeti epidemija ebole, a mnoga krizna žarišta ugrožavaju rast u svijetu.

Šest godina nakon teške financijske krize je svjetsko gospodarstvo još uvijek slabo. Mnoge zemlje i dalje trpe dugoročne posljedice financijske krize, kaže predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde. To se najbolje pokazuje u visini duga u mnogim zemljama i po visokom broju nezaposlenih. „Osim toga vidimo sive oblake na horizontu“, rekla je Lagarde u govoru pred studentima Sveučilišta Georgetown u Washingtonu.

Stare krize, nove opasnosti

Konflikti u Ukrajini, na Blisikom istoku i Aziji mogli bi izazvati turbulencije na financijskim tržištima i imati razoran učinak na cijene sirovina, rekla je Lagarde. Osim toga se izbijaje epidemije ebole mora uzeti ozbiljno, a ne samo da se o njoj govori.

Lagarde kaže da zemlje u razvoju i zemlje na pragu industrijalizacije, koje su nosile velik dio tereta u krizi i od 2008. pridonijele četiri petine gospodarskoga rasta u svijetu, moraju prihvatiti činjenicu da visoka stopa rasta nije održiva zauvijek. Činjenicu da su zemlje BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) stvorile vlastiti monetarni fond i vlastitu razvojnu banku, Lagarde nije komentirala, očito misleći da je o onima koji te oponašaju najbolje ne govoriti.

Zabrinutost zbog "banaka u sjeni"

Ono što zabrinjava MMFi što će sigurno biti tema razgovora u Washingtonu je brzo rastuća uloga takozvanih "banaka u sjeni". To su ustanove poput hedge-fondova ili mirovinskih fondova koje rade poslove slične bankarskim, ali koje ne podliježu strogim kontrolama kao što podliježu banke.

Od izbijanja financijske krize ne prestaju upozorenja da bi sve strože kontrolirano kreditno poslovanje privatnih banaka moglo premjestiti u slabo regulirani sektor financijskog tržišta. Taj razvoj je potaknut mješavinom različitih problema: stroža regulacija banaka, niže kamate i preobilna likvidnost.

MMF navodi da najveći "bankarski sektor u sjeni" imaju SAD, euro-zona i Velika Britanija. U Velikoj Britaniji je imovina tog sektora u usporedbi s ukupnim gospodarskim proizvodom dvostruko veća nego bilo gdje u svijetu. U SAD-u je ta imovina veća nego imovina tradicionalnog bankarskog sektora. U SAD-u i euro-zoni udio sivog bankarskog sektora u financijskim poslovima još uvijek raste, a u Kini, prema navodima MMF-a, on čini 25 do 35 posto godišnjega gospodarskog proizvoda.

Izlaz iz labave monetarne politike

Pored rastućeg sivog bankarskog sektora je MMF zabrinut i zbog „asinhrone“ monetarne politike industrijskih zemalja. Dok SAD svoju ultra-liberalnu novčarsku politiku postupno ograničava, predsjednik ESB-a Mario Draghi upravo obavlja sve pripreme kako bi bankama u južnim zemljama euro-zone otkupio sve teško naplative vrijednosnice.

„Labavija novčarska politika je za vrijeme krize spriječila ono najgore i sve središnje banke industrijskih zemalja su primijenile to sredstvo“, kaže Chrostine Lagarde, ali dodaje da samo to ne potiče gospodarski rast. Samo s obrambenim igračima ne postižete golove.“

Zbog toga je Lagarde kratko prije godišnjeg sastanka u Washingtonu pozvala političare na odlučnije djelovanje. Strukturne reforme na tržištima proizvoda i rada su jednako potrebne kao i održiva proračunska politika i investicije javnog sektora u infrastrukturu. Stručnjaci procjenjuju da će u idućih 15 godina u svijetu samo za infrastrukturu biti potrebne investicije od 6.000 milijarda dolara.