Čim bude postavljena, skoro odmah će biti i demontirana, jer ovim projektom studenti Visoke berlinske škole za tehniku i gospodarstvo sudjeluju na međunarodnom natjecanju koje se ove godine održava u Madridu. Tamo će u lipnju na natjecanju 'Solar Decathlon 2010.' više od 20 studentskih timova iz cijelog svijeta prezentirati svoje kuće uz nadu da im je uspjelo koncipirati energetski nadjelotvorniju i arhitektonski najnapredniju stambenu zgradu.

Na gradilištu pokraj kantine

Max pažljivo gura komade drveta prema motornoj pili. Samo 30 metara dalje, na terasi studentske kantine Visoke škole za tehniku i gospodarstvo sjede njegovi kolege i uživaju u ručku na suncu. Max je u međuvremenu napilio drva i unosi ih u još nedovršenu ekološku kuću. "To su posebni klinovi, za posebne uglove, u posebnoj kući".

Tridesetak studenata uljučenih u projekt "Living Equia" namjerava za 48 sati na jedan dan za javnost otvoriti vrata svoje kuće budućnosti. Obzirom na posvuda razbacane planove i alat, čovjek se neizbježno pita, kako oni to misle stići? No studenitca Linda Wortmann je prilično sigurna u uspjeh: "Sve ide po planu. Nije loše raditi pod pritiskom, ali mi smo ionako vrlo motivirani. To nam u svakom slučaju pomaže u utrci s vremenom. Osim toga vrlo smo ponosni na to da smo, iako bez novaca, postigli izvrstan timski rad."

Samo ekološki prihvatljivi materijali

Linda Wortmann pripada ovoj skupini mladih arhitekata i ironično samu sebe naziva "estetskom majkom" projekta. Ona je odgovorna za modernu unutrašnjost kuće. Uvjeti na natječaju nisu bili lagani: primijeniti se smiju samo ekološki materijali. Stoga se ona odlučila za ekološki prihvatljive podne obloge od kaučuka. To je materijal s kojim se ona i njeni kolege tijekom studija još nisu susreli.

Ovaj berlinski tim je jedan od njih dvadesetak koji se nadmeću na natječaju za najbolju ekološku kuću. Uvjeti: izgraditi kuću koja proizvede više energije no što je potroši, i to samo uz pomoć sunčeve energije. Pri tome se kod natječaja "Living Equia" ne traže samo studenti arhitekture, već i oni koji studiraju ekologiju, poput Martina Hofmanna koji objašnjava da tim primjenjuje tri sustava.

Na kompletan južni dio krova dolazi uređaj za fotovoltažu. "To su ovi crni moduli tamo, koji proizvode struju. Poslije na prozore dolaze šarapoljke koje su isto pokrivene ćelijama za fotovoltažnim ćelijama", objašnjava Hoffmann. Oba ova uređaja proizvode struju. A za toplu vodu i grijanje na fasadi su studenti postavili termičke kolektore koji transformiraju sunčevo zračenje u toplinu i prenose je na vodu. I time ova kuća od 74 kvadrata proizvodi 50 posto više energije no što joj je potrebno.

Fino 'špahtlanje'

Linda naoružana špahtlom puni rupe u zidu između kupaonice i hodnika. Jedva može dočekati da vidi kako će izgledati unutrašnjost kuće koju je sama zacrtala. "Naučila sam toliko stvari! Mogla sam studirati i studirati, to nikad ne bih naučila! Da ne govorimo da je za jednu studenticu arhitekture san da sama tako gradi kuću. Mi smo inače potpuni teoretičari, a sada od A do Ž sve sami radimo.... U isto si vrijeme arhitekt i graditelj. Teško da ćemo za to još jednom imati priliku!"

Čim kuća bude izgrađena, studenti će je razmontirati kako bi je prevezli u Madrid, na natjecanje koje se održava u lipnju. To znači da studenti moraju paziti i na to da se krov, pod i zidovi mogu jednostavno sklopiti i rasklopiti. Studenti su se za ovo natjecanje pripremali dvije godine. Naravno da se vesele finišu i susretu s konkurencijom u Madridu. A put na jug ima još jednu veliku prednost. Tamo sunce sije puno češće. Koliko će njihova kuća energije proizvesti u tim okolnostima, da to vide, jedva da još mogu dočekati.

Autor: Sabine Damaschke/ S. Kobešćak

Odg. ur.: Z. Arbutina