Na Kubi 95 posto zaposlenih radi u državnim poduzećima. Prošle godine stopa nezaposlenosti je iznosila 1,7 posto no niti prijašnjih godina nije bila puno veća – rijetko kada viša od 3 posto. S druge strane svakako treba napomenuti da su poslovi u državnim poduzećima na Kubi izuzetno loše plaćeni. Mnogi Kubanci primjerice, ne zarađuju više od 15 eura mjesečno. U skladu sa zaradom je naravno i motivacija prema radu izuzetno niska; jedna poznata kubanska poslovica tako kaže: „Država se pravi da nas plaća, pa se i mi pravimo da radimo“.

U očekivanju otkaza

Kako je za Deutsche Welle izjavio novinar i biograf Fidela Castra, Volker Skierka, „produktivnost Kube danas je jednaka onoj iz 1989. godine“. Danas ova zemlja primjerice mora uvoziti čak i kavu iako je upravo Kuba bila jedna od najvećih izvoznika ovog napitka. „Zemljoradnjom se danas više ne mogu prehraniti stanovnici ove zemlje pa Kuba godišnje za oko 2,5 milijardi dolara mora živežne namirnice kupovati u inozemstvu, prije svega u SAD-u“, tvrdi Skierka. S druge strane, dodaje ovaj stručnjak, ova novčana svota je za zemlju poput Kube trenutno jednostavno puno previsoka pa je shodno tome politički vrh odlučio da će morati „skratiti“, odnosno, ukinuti broj radnih mjesta. „Od kada se ova vijest proširila u javnosti, mnoge je uhvatio strah, što je i razumljivo iako je upravo činjenica da se svakom pojedincu jamči radno mjesto jedna od osnovnih tekovina revolucije iz 1959. godine“, kaže novinar Volker Skierka.

Milijun zaposlenih previše?

Kuba ima točno 11,2 milijuna stanovnika od čega je gotovo 5,1 milijuna osoba na ovaj ili onaj način u radnom odnosu. Međutim, da posla nema dovoljno za toliki broj zaposlenih, to u međuvremenu priznaje čak i politički vrh zemlje. „Poznato nam je da je nekoliko stotina tisuća osoba upisano u radne knjige iako su kao radna snaga u potpunosti bespotrebni. Prema procjenama nekih stručnjaka ova je brojka još daleko veća i približava se čak jednom milijunu“, rekao je i Raul Castro. On je prije četiri godine preuzeo mjesto šefa države umjesto svog bolesnog brata Fidela. U tom smislu, na Kubi se šuška da bi čak jedna četvrtina zaposlenih mogla ostati bez dosadašnjeg radnog mjesta. Otpuštene bi se u tom slučaju „premještalo“ negdje drugdje, primjerice, na selo gdje bi radili u zemljoradnji ili pak dobili neko novo radno mjesto na nekom gradilištu.

Proizvodnja šećera

„2010. je najslabija u posljednjih stotinu godina po pitanju berbe šećerne trske“, stajalo je nedavno u komunističkom dnevniku „Granma“. U odnosu na prijašnje, ove godine je proizvodnja šećera pala za oko 850.000 tona. Ovaj je podatak zastrašujući pogotovo ako se zna da je upravo po proizvodnji šećera Kuba godinama bila na prvom mjestu svjetskih proizvođača ove osnovne namirnice. Osim sveopće krize koja vlada na ovom otoku koja je zasigurno igrala također veliku ulogu u smanjenju proizvodnje, propast kubanskog šećera prouzročili su svakako i pad cijena ove namirnice na svjetskom tržištu ali i propast tzv. istočnog bloka.

No, kao u proizvodnji šećera, situacija izgleda i u mnogim drugim gospodarskim granama ove zemlje.

Turizam kao izvor prihoda

Turizam je važan izvor prihoda ovog karipskog otoka. Samo prošle godine, Kubu je posjetilo oko 2,5 milijuna turista, među kojima je najveći broj Kanađana (oko 900.000), a slijede ih Britanci (172.000) i Španjolci (130.000).

Obzirom da su Kubi prijeko potrebne devize, svaki turist mora prilikom ulaska i izlaska iz zemlje platiti dodatne pristojbe u iznosu od 40 eura. Od svibnja ove godine osim toga, uvedeno je i pravilo da svatko tko želi posjetiti ovaj otok mora sa sobom donijeti i dokaz o sklopljenom zdravstvenom osiguranju za vrijeme putovanja. Oni koji to propuste učiniti u svojoj zemlji, moći će, naravno za određeni iznos, ovo osiguranje kupiti i na Kubi.

No, da usprkos velikom broju posjetioca niti u ovoj gospodarskoj grani situacija nije sjajna govore i činjenica da tijekom mirnijih ljetnih mjeseci, kada na Kubu ne dolazi toliko turista, zaposleni u hotelima i restoranima prisiljeni „otići na odmor“. „Tada naravno ne dobivamo nikakvu plaću, što je posebno teško“, kaže jedan kuhar u turističkom središtu Varaderu i koji iz sigurnosnih razloga, odnosno, straha od restrikcija želi ostati anoniman.

Novca ima sve manje i manje

Oluje koje su tijekom 2008. godine zadesile i prohujale Kubom prouzročile su štetu u milijunskim iznosima. Istodobno je svijet zadesila gospodarska i financijska kriza. Na osnovu ova dva faktora, u kubanskom je bruto nacionalnom dohotku nastao manjak od oko 5 posto što je za posljedicu između ostalog imalo da ova zemlja nije više bila u mogućnosti vraćati svoje dugove – primjerice Kini.

Iako je svoje izdatke morala u mnogočemu smanjiti, između ostalog uvoz živežnih namirnica i ostalih proizvoda potrebnih za život za čak trećinu, vlada u Havani razmišlja i o daljnjim koracima štednje i reforme. A to bi prvenstveno po svemu sudeći trebale biti promjene na tržištu rada. U protivnom bi Kuba ubrzo doista mogla pasti pod stečaj.

Autor: Marco Müller / Željka Telišman

Odg.ured: N.Kreizer