Najava izgradnje druge trase ruskog plinovoda Turski tok budi nade kod najmanje pet balkanskih država: kod članica Europske unije Bugarske i Grčke – jer se obje nadaju da će trasa proći preko njihovog teritorija – ali i kod Makedonije, Bosne i Hercegovine i Srbije. I bez obzira na to kuda će dalje iz Turske biti usmjeren ruski plin, jedno je sigurno: on će prolaziti kroz Srbiju, a odatle dalje, ka tržištima Mađarske, Slovačke, Austrije, Italije.

Kako je planirano, prva trasa plinovoda trebalo bi biti završena do kraja 2019. godine. Plin koji njome bude išao, u potpunosti je namijenjen turskom tržištu. Tamo je naime, potrošnja u 2017. dostigla rekordnu razinu od 53,85 milijardi kubičnih metara, da bi u 2018. ipak pala za šest posto, odnosno na oko 50 milijardi kubika.

Inače, svaka od cijevi Turskog toka trebalo bi imati kapacitet od 15,75 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje.

Strateški partner Rusije na Balkanu

Turski tok je najveća stavka u Gazpromovom investicijskom programu za 2019. godinu. Predviđeno je da u njega bude uloženo oko milijardu i 375 milijuna eura. Od toga, na postavljanje druge podvodne cijevi otpada 349 milijuna eura, a na kopneni deo trase, do granice s Europskom unijom, još oko 237,5 milijuna eura.

I iako taj drugi deo plinske rute još nije definiran, sigurno je da Srbija iz tih dogovora izlazi kao veliki pobjednik. Predsjednik Rusije Vladimir Putin u Beogradu je najavio da će u plinsku infrastrukturu Srbije – strateškog partnera Moskve na Balkanu – biti uloženo oko milijardu i 230 milijuna eura. Moskva i Beograd zajednički će financirati izgradnju novog plinovoda u dužini od 403 kilometra – od granice s Bugarskom, do granice s Mađarskom.

Za projektiranje, izgradnju i rad plinovoda u Srbiji, Gazprom je izdvojio 788 milijuna eura. Uz to, bit će proširen i kapacitet skladišta plina Banatski dvor koje koristi Gazprom, i to s 450 na 750 milijuna kubičnih metara.

Preko Bugarske do Srbije?

I dok su investicije u Srbiji izvjesne, u Bugarskoj se nastavak Turskog toka za sada svodi samo na to da tamošnji dužnosnici vjeruju u obećanja ruskih vlasti. Usprkos tome, Sofija je odlučila da se pripremi za transport ruskog plina iz Turskog toka – iako nije jasno tko će taj plin kupovati.

Državna bugarska kompanija za transport plina „Bulgartransgaz", prošlog ljeta je raspisala javni natječaj za izgradnju plinovoda od Turske u dužini od 11 kilometara i po cijeni od 25 milijuna eura. Ugovor bi, međutim, mogao stupiti na snagu tek kada bude sigurno da Turski tok zaista stiže do Bugarske.

Bugarske vlasti se tu nisu zaustavile. Odlučeno je također da se gradi trasa kojom bi se distribuirao plin iz Turskog toka do Srbije, ali i do eventualnog regionalnog distributivnog centra, tzv. Balkanskog čvorišta. Ta investicija bi trebala biti financirana kreditima koji će biti isplaćeni iz tranzitnih pristojbi za prijenos plina.

„Bulgartransgaz" je organizirao dva natječaja čiji je cilj bio da se rezerviraju kapaciteti za tranzitne troškove plina. Međutim, bit će organiziran još jedan, treći natječaj – zbog toga što je, čini se, osnovni opskrbljivač, „Gazprom eksport", signalizirao da su im pristojbe previsoke. U Sofiji su zato odlučili da se zbog Moskve „malo korigiraju" – nauštrb bugarskih interesa i briselskih pravila. Razdoblje isplate je, naime, produženo s 15 na 20 godina.

U igri je i Grčka

Moskva, istodobno, ne odustaje ni od mogućnost da se Turski tok produži kroz Grčku. Na zajedničkoj konferenciji za novinare s grčkim premijerom Alekisom Ciprasom, Putin je 8. prosinca prošle godine izjavio da je izgradnja nastavka Turskog toka prema Grčkoj sasvim moguća. „Razgovaramo o tome s našim turskim i grčkim partnerima, i to je sasvim moguće. Ako postoji plinovod od Grčke do Italije, mogli bismo zajedno razmisliti o tome kako da ga napunimo plinom", rekao je Putin.

Reč je Trans-jadranskom plinovodu (TAP) koji bi trebao početi s radom 2020. godini. To je europski dio tzv. Južnog plinskog koridora i njime će u Europu stizati kaspijski plin. Plinovod ima kapacitet od deset milijardi kubika godišnje, uz mogućnost da ta količina bude i udvostručena. Od granice Turske i Grčke, TAP će voditi do Albanije, a odatle ka Italiji. Povezivanjem te dvije rute (TAP i Turski tok), Rusija bi izbjegla prekršiti tzv. Treći energetski paket EU-a, koji dobavljaču plina ne dozvoljava da ima monopol na nekom plinovodu.

U Briuxellesu čekaju europske izbore

Pri svemu tome, postavlja se pitanje hoće Bruxelles dozvoliti izgradnju tog novog ruskog plinovoda – s obzirom na tenzije sa Sjedinjenim Državama kada je riječ o Sjevernom toku 2, kao i gubitke od dvije milijarde dolara godišnje koliko se procjenjuje da bi Ukrajina pretrpjela nakon početka rada Transbalkanskog plinovoda od 1. siječnja 2020.

Uoči posjeta Beogradu, Putin je, u intervjuu za Politiku, izjavio da „EU mora jamčiti svojim članicama da neće spriječiti prijenos ruskog plina Europi kroz turski tok". Europska komisija je na to odgovorila na standardan i predvidljiv način: pravila EU-a, pod tim se podrazumijeva već spomenuti Treći energetski paket, primijenjivat će se i na Turski tok.

Transport plina kroz Bugarsku jest najpovoljnija varijanta za Gazprom, jer se tako koristi dio infrastrukture Transbalkanskog plinovoda, ali, „za to postoje i prepreke, jer će se političko rješenje tražiti na razini EU-a", objasnio je krajem studenog prošle godine Ivan Ivanov, predsjednik regulatornog bugarskog povjerenstva za energetiku i vodoprivredu.

Međutim, do tog političkog rješenja na razini EU-a za Turski tok teško da će doći ove godine. Izbori za Europski parlament održavaju se od 23. do 26 svibnja, a formiranje nove Europske komisije može se očekivati tek krajem ove godine.

Moskva pritom vjerojatno očekuje da će u Europskom parlamentu biti formirana sasvim nova, euroskeptična frakcija poslanika, koja bi eventualno mogla surađivati sa zastupnicima Europske pučke stranke.

Pitanje Ukrajine

Aktualna Europska komisija ne bavi se u prevelikoj mjeri Turskim tokom, nego prije svega pokušava posredovati između Kijeva i Moskve kako bi se tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu nastavio i nakon završetka ove godine.

Na trilateralnom sastanku EU-a, Rusije i Ukrajine održanom u siječnju, pregovori su odloženi za još četiri mjeseca, ne samo zbog izbora za Europski parlament, nego i zbog toga što su predsjednički izbori u Ukrajini zakazani za 31. ožujka.

Ipak, mnogi analitičari vjeruju da Moskva neće u potpunosti obustaviti tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu – i zbog svojih ekonomskih i zbog geopolitičkih interesa. To bi se moglo ostvariti tako što drugi plinovodi, oni koji zaobilaze Ukrajinu, neće raditi punim kapacitetom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android