Jedan vrtić u pokrajini Hessen. Ovdašnje odgajateljice se po prvi put susreću s djetetom koje, jedva da je naučilo govoriti a već kao na traci izbacuje nacističke parole. Dok druga djeca crtaju sunce i mesec, ovo dijete crta kukasti križ. Tijekom obroka, ovo dijete ne želi sjediti pored djece turskog podrijetla. „Informirali smo se preko interneta o roditeljima i saznali da su politički aktivni u radikalno desničarskoj stranci“, kaže voditeljica ovog vrtića za njemački ZDF. Dodaje kako se i sama boji ovih ljudi. „Desničari su spremni na svašta, to me plaši. Ali želim da javnost sazna za postojanje ovog problema te da ovo nije usamljen slučaj”, kaže ona.

Rasistički sadržaji u dječjim knjigama

No, kako se odnositi prema djeci koju roditelji kod kuće podučavaju u mržnji prema drugima i drugačijima? U Berlinu u međuvremenu postoje tri ustanove koje nude seminare na kojima se odgajatelji mogu informirati i dobiti neka rješenja. „Odgajateljice u vrtićima često dođu do zaključka – ne mogu preodgajati roditelje, ne bavim se ispiranjem mozga, na koncu, oni zastupaju samo neko drugačije mišljenje“, kaže Eva Prausner, socijalna radnica koja pomaže odgajateljima u jednoj od radionica. „Tome se suprotstavljamo. Nacionalsocijalizam nije jednostavno samo neko mišljenja koje se smije samo tako izraziti. U najmanju ruku je potrebno odlučno mu se suprostaviti “, dodaje ona.

Nacionaldemokratska stranka Njemačke, koja okuplja ekstremne desničare, u posljednje vrijeme je vrlo uspješna u predstavljanju sebe same kao čuvara obitelji i tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Žena i dijete imaju svoje čvrsto mjesto u njihovom sustavu. Na propagandnim skupovima često se postavi i dvorac za napuhavanje po kojem djeca radosno skakuću. Jedan od zadataka supruga i majki je i da uđu u savjet roditelja u vrtiću, kako bi tamo širile svoj utjecaj. „Najprije pokušavaju izgraditi odnose povjerenja s odgajateljima“, priča Heike Radwan, iz zaklade Amadeu Antonio i koja se bavi istraživanjem odgoja djece. . „U drugom koraku oni tada nastoje „ugurati“ svoju ideologiju. Recimo, donose dječije knjige koje, kada se malo bolje pogleda, šire rasistička i antisemitska stajališta“, objašnjava ona.

Rastu li nove generacije nacista?

Kako je pisao njemački tjednik Die Zeit, nove generacije neonacista – koji su u međuvremenu stasali i postali roditelji – odgajaju svoju djecu kao da žive u tridesetim godinama prošlog stoljeća, kada je Hitler bio na vrhuncu svoje moći. Oni djeci daju stara germanska imena – Arwin, Freya, Tore, Hildegund… Pizzu nazivaju tortom od povrća, a Božić –Julfestom. List piše o roditeljima koji svoju djecu nikada ne vode liječniku – oni moraju biti čvrsti i sposobni sami pobjediti prehladu ili gripu. Djevojčice moraju naučiti štititi svoj dom. Institucije se odbijaju. „Nastaju li tako nove generacije desnih ekstremista? Generacija za koju će mržnja prema strancima i fanatizam biti najnormalnija pojava?“, pita se autor teksta spomenutog njemačkog tjednika.

Eva Prausner vjeruje da se to može spriječiti. Kako bi se mogli suprotstaviti diskriminaciji od malih nogu, potrebno je da odgajatelji imaju čvrst i jasan stav. „Do reakcije mora doći odmah kada dijete u vrtiću prvi put kaže neku diskriminirajuću parolu ili frazu. Tada se mora intervenirati“, smatra Prausner.

U vrtiću u Hessenu, s početka priče, prvi put se uvidjeli problem prije tri godine. Od tada je kompletno osoblje vrtića uspjelo razviti zajednički stav. A on glasi – nula tolerancije za diskriminaciju drugog i drugačijeg.