Kult Miloševićeve ličnosti – izrugivanje žrtvama njegove politike
16. ožujka 2006Komentar Verice Spasovske
Kult ličnosti je fenomen prošlosti, poznat iz Titovog vremena ili doba staljinizma. Mjesto mu je na svratištu povijesti i nema što tražiti u demokratskim državama čiji su osviješteni građani u stanju diferencirano se odnositi prema svojim političkim vođama.
Pa ipak se pristaše pokojnog jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića iz Socijalističke stranke laćaju tog jeftinog populističkog instrumenta kako bi javnost u Srbiji nakuškali protiv Zapada. Radi se o pokušaju da se iz njegove smrti izvuče što veća politička korist. Mnogo je simbolike u činjenici da će njegovi posmrtni ostaci biti izloženi u blizini Titovog groba na beogradskom Dedinju, kako bi Milošević, koji je za života bio jednako štovan kao i tvorac Jugoslavije, barem nakon smrti bio blizak Josipu Brozu.
Malo vjerojatno svrgavanje vlade
Srbijanski je predsjednik Boris Tadić na sreću uspio spriječiti da Milošević bude sahranjen uz državne počasti.. No, njegovo će tijelo danima biti izloženo u Muzeju revolucije, kako bi se narod od njega mogao oprostiti. Pristanak na to socijalisti su, koji u parlamentu imaju samo 22 zastupnika, iznudili podrškom manjinskoj vladi premijera Vojislava Koštunice, očigledno zaprijetivši kako će joj inače uskratiti povjerenje. Unatoč ucjenama, malo je vjerojatno da će sada doći do svrgavanja vlade. Čitavo se nastojanje Socijalističke stranke, koju je Milošević diskreditirao svojom politikom, svodi na rehabilitaciju političkog djelovanja pokojnog diktatora. To bi i za njezino vlastito političko preživljavanje u Srbiji bilo od goleme važnosti.
Za žrtve politike bivšega srbijanskog diktatora ovaj je oblik kulta ličnosti čisto izrugivanje. Ne samo za Hrvate, Bošnjake i Albance na koje se obrušio svojom ekspanzionističkom politikom, već i za one Srbe koji su prije šest godina riskirali život kako bi ga svrgnuli s vlasti.
Milošević i nakon smrti teret za Srbiju
Način na koji se Srbija odnosi prema smrti Slobodana Miloševića baca sjenu i na tamošnje pravosuđe. Premda privremeno, planirano izuzeće potjernice za Miloševićevom udovicom Mirom Marković i sinom Markom je skandal. Srbijanske vlasti godinama vode istragu protiv to dvoje članova obitelji zbog brojnih zlodjela – od naručenih ubojstava do krijumčarenja cigareta. Srbijansko pravosuđe time ne ostavlja dobar dojam i krši sve demokratske standarde koje Europska unija očekuje od kandidatskih zemalja.
Ostaje nada da će okolnosti Miloševićevog pogreba biti stavljene «ad acta» kao malo ohrabrujuća, ali barem kratka epizoda u političkoj povijesti Srbije. Brižno približavanje Srbije Europskoj uniji, što ga je – suprotno očekivanjima – premijer Koštunica započeo prije dvije godine, ne smije biti uništeno prokletstvom starih, prevladanih snaga.