Napušta li Christine Lagarde ECB prijevremeno?

Službeno, predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde ne napušta prijevremeno svoju dužnost na čelu središnje banke eurozone koju čini 21 članica.

Međutim, Financial Times je u srijedu izvijestio da je Lagarde osobama bliskima sebi rekla kako razmatra povlačenje prije isteka svojeg osmogodišnjeg mandata 2027. godine.

Prema FT-u, Lagarde već nekoliko mjeseci razmatra taj potez i o njemu je razgovarala s visokim europskim dužnosnicima.

Kako navodi izvješće, razmišljanje 70-godišnjakinje jest otići prije francuskih predsjedničkih izbora u travnju 2027. Takav bi vremenski okvir omogućio francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, koji se ne možekandidirati za treći mandat, da zajedno s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom pomogne u izboru njezina nasljednika.

Cilj je, kako se čini, osigurati da čelno mjesto središnje banke eurozone preuzme kandidat glavne struje, proeuropske orijentacije, umjesto da se riskira utjecaj mogućeg novoizabranog krajnje desnog predsjednika u Francuskoj sljedeće godine.

Lagarde, koja je ranije bila prva žena na čelu Međunarodnog monetarnog fonda, prema izvješću još nije odredila točan datum odlaska. Londonski poslovni dnevnik naveo je da još nije donijela konačnu odluku niti je bilo kakav plan komunicirala Upravnom vijeću ECB-a.

Lagarde je „u potpunosti usredotočena na svoju misiju i nije donijela nikakvu odluku u vezi s krajem svojeg mandata“, rekao je glasnogovornik ECB-a za DW u pisanoj izjavi.

Zašto bi prijevremeni odlazak bio značajan?

Trenutačna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da bi francuska krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje (Rasseblement Nationale) mogla pobijediti ili osvojiti snažne pozicije na predsjedničkim izborima sljedeće godine.

Euroskeptični francuski predsjednik mogao bi zagovarati nekonvencionalnijeg čelnika ECB-a, potencijalno usmjeravajući banku dalje od njezina sadašnjeg centrističkog, proeuropskog stajališta.

Ranim odlaskom, moguće krajem 2026. ili početkom 2027., Lagarde bi mogla pomoći osigurati nasljednika iz glavne političke struje. Ovaj pristup ima za cilj unaprijed zaštititi ECB od rastućih populističkih pritisaka diljem Europe.

Analitičari ipak očekuju da će monetarna politika u kratkom roku ostati stabilna, pri čemu se očekuje da će ECB zadržati kamatne stope oko 2 %. To je posljedica procesa odlučivanja temeljenog na konsenzusu unutar središnje banke i sličnih stajališta vjerojatnih kandidata za predsjedničku funkciju.

Unatoč tome, nagađanja unose neizvjesnost oko nasljeđivanja i mogla bi utjecati na percepciju dugoročne vjerodostojnosti središnje banke.

„Samo po sebi, ovaj potez neće biti jako štetan“, rekao je Andrew Kenningham, glavni ekonomist za Europu u britanskoj tvrtki Capital Economics, za DW. „Ali postavlja presedan koji bi buduće vlade mogle slijediti ako požele vršiti pritisak na ECB da donosi određene odluke. Time se narušava imidž ECB-a kao jedne od najneovisnijih središnjih banaka na svijetu.“

Bi li rani odlazak Lagarde narušio neovisnost ECB-a?

Čak i ako je Lagardein odlazak dobrovoljan, on ipak otvara pitanja o neovisnosti ECB-a. Središnja banka osmišljena je da djeluje bez političkog uplitanja, a njezin mandat usmjeren na stabilnost cijena zaštićen je ugovorima Europske unije.

Međutim, izvješća sugeriraju da je vrijeme odlaska motivirano željom da čelnici EU-a oblikuju izbor nasljednika prije velikih nacionalnih izbora na kojima je moguća pobjeda krajnje desnice. Kritičari tvrde da bi prijevremeni odlazak otkrio donekle netransparentno prilagođavanje pravila radi željenih ishoda, što bi moglo narušiti reputaciju banke kao apolitične institucije.

U praksi, međutim, zaštitni mehanizmi neovisnosti ECB-a ostaju snažni. Predsjednika banke imenuje Europsko vijeće, a potvrđuje Europski parlament, uz sudjelovanje više čelnika EU-a.

Nasljednik bi i dalje morao dobiti široki konsenzus vlada država eurozone, a političko uplitanje bilo bi ograničeno kontinuitetom sedmogodišnjeg mandata.

„Nije slučajno da se, kao i drugi čelnici središnjih banaka, predsjednik ECB-a imenuje na dug i fiksan mandat“, rekao je Kenningham za DW. „To je jedna od nekoliko značajki upravljanja ECB-om koje su osmišljene kako bi jamčile neovisnost.“

Financijska tržišta zasad su mirno reagirala na izvješće FT-a, što sugerira da se moguće negativne posljedice ne očekuju, barem ne u većem obimu.

Međutim, taj je potez ponovno potaknuo zabrinutost oko autonomije središnjih banaka s obje strane Atlantika, nakon što je američki predsjednik Donald Trump javno vršio pritisak na predsjednika Federalnih rezervi (Fed) Jeromea Powella zbog odluka o kamatnim stopama. Powell je pod kaznenom istragom zbog optužbi da je svojim izjavama doveo Kongres u zabludu u vezi s renoviranjem sjedišta Feda.

Tko bi mogao zamijeniti Lagarde?

Pojavilo se nekoliko imena mogućih nasljednika, uključujući Klaasa Knota, uglednog bivšeg guvernera nizozemske središnje banke. Knot je poznat po svojem oštrom stavu prema inflaciji i snažnim proeuropskim stavovima.

Pablo Hernandez de Cos, bivši guverner Banke Španjolske, a sada u Banci za međunarodna poravnanja, još je jedan vodeći kandidat. On sa sobom donosi iskustvo u upravljanju krizama te uravnotežen pristup temeljen na podacima.

Joachim Nagel, predsjednik njemačke Bundesbanke, također se često spominje kao mogući nasljednik. Kao čelnik središnje banke najvećeg europskog gospodarstva, predstavlja fiskalnu disciplinu i već je izrazio zanimanje za „šire uloge".

„Sljedeći predsjednik ECB-a trebao bi imati vrlo snažno razumijevanje monetarne politike, vjerojatno stečeno radom unutar Europskog sustava središnjih banaka, kao i ekonomije i financijskih tržišta. Također mora uživati poštovanje čelnika glavnih vlada eurozone“, rekao je Kenningham.

Kako bi jedna krajnje desna vlada mogla utjecati na monetarnu politiku eurozone?

Krajnje desna vlada u Francuskoj vjerojatno bi se suočila sa značajnim preprekama u izravnom usmjeravanju monetarne politike eurozone. Primarni mandat ECB-a jest postizanje stabilnosti cijena, s ciljanom inflacijom od 2 % u srednjem roku. O tome se odlučuje konsenzusom u Upravnom vijeću koje ima 26 članova.

Čelnik jedne države ne može diktirati kamatne stope ili politiku. Čak i kada bi Francuska izabrala euroskeptičnog predsjednika, on ne bi mogao nametnuti radikalne promjene, poput ukidanja inflacijskog cilja ili vođenja labave politike radi poticanja rasta.

Nijedan krajnje desni čelnik u Europi zasad nije uspio utjecati na ključne odluke ECB-a. Međutim, talijanska populistička premijerka Giorgia Meloni povremeno je kritizirala odluke o kamatnim stopama.

Neizravni pritisci krajnje desne francuske vlade mogli bi se provesti kroz planove visoke potrošnje ili prekomjernog duga, što bi moglo povećati prinose na državne obveznice dok ulagači procjenjuju veće rizike od neplaćanja.

To bi dodatno moglo ugroziti financijsku stabilnost u Francuskoj, potencijalno se proširiti i na druge visoko zadužene države EU-a te prisiliti ECB na intervenciju.

Čelnici francuskog krajnje desnog RN-a izjavili su da bi, ako budu izabrani, potaknuli ECB da ponovno pokrene kvantitativno popuštanje (QE) kako bi se olakšali francuski dužnički problemi.

QE je alat koji se koristio u godinama nakon globalne financijske krize 2008./09., kada je ECB kupovao velike količine državnih obveznica kako bi ubrizgao novac u sustav i podupro gospodarstvo eurozone.