Nakon referenduma na Krimu situacija se zaoštrava i u istočnoj Ukrajini. Proruske stranke žele referendum o autonomiji Donjecka. Dok se članice Evropske unije još uvijek dogovaraju o zajedničkom stavu prema tim događajima, unutar njihovih granica već se počinju voditi žučne rasprave o područjima i nacionalnim identitetima.

Ruska manjina u prvom planu

Daugavpils je važan prometni čvor i drugi po veličini grad u Latviji. U njemu živi oko 100.000 stanovnika. Ovo mjesto povezano je sa Sankt Peterburgom prugom dužine 500 kilometara. Minsk je udaljen samo 400 kilometara. Zbog blizine Rusije i Bjelorusije, u Daugavpilsu već stoljećima živi veliki broj Rusa, objašnjava povjesničar Dmitrij Oljehnovič, profesor na tamošnjem sveučilištu. Uz to, nakon Drugog svjetskog rata, ta oblast je naglo industrijalizirana. „Zbog toga su mnogi ruski stručnjaci poslani u Daugavpils“, podsjeća profesor.

Rezultat takvih povijesnih okolnosti je činjenica da je ruski utjecaj u Daugavpislu veći nego u bilo kom drugom gradu u Europskoj uniji. Samo jedna petina stanovnika je letonske nacionalnosti. Ostatak su Rusi i druge nacionalne manjine. Letonski jezik se na ulicama Daugavpilsa gotovo i ne čuje.

Tko je okupator, a tko agresor?

S obzirom na to, ne čudi što aktivisti koji se zalažu za prava ruske manjine imaju veliki broj pristalica u tom gradu. Prošle godine razgovaralo se o osnivanju autonomne regije na istoku Latvije. Ideja da se ruski uvede kao drugi službeni jezik ima čak 85 posto podrške. Zbog toga desničari u Latviji upozoravaju: Daugavpils je „mali Krim“ te zemlje. Ako se i tamo održi referendum, većina bi se opredijelila za priključenje Rusiji.

Evgenij Zarev, poslanik u skupštini grada, smatra da su takve brige pretjerane. Ipak, on ne poriče da su događaji u Ukrajini podgrijali strasti u Daugavpilsu. „Rusi se ovdje osjećaju jači zbog događaja na Krimu“, primjećuje taj političar ruske nacionalnosti. „Oni su dobili na samopouzdanju zato što sada znaju da je Rusija snažna i da se može založiti za njih, ako to bude potrebno. Od ovdašnjih Rusa, 99 posto njih gleda rusku državnu televiziju. Naravno da ta propaganda utječe na ono što građani ovdje misle.“ Nakon ove krize, u cijeloj Latviji vode se žestoke rasprave o tome da li je Rusija oslobodila Krim ili okupirala dio Ukrajine. Pojedinci već zahtijevaju da se zabrani emitiranje ruske državne televizije preko letonskih kablovskih mreža.

Prije svega, pitanje generacije

Stanovnik Daugavpilsa Mihail Grišakov, poput mnogih svojih sugrađana, smatra kako se Putin ponašao „potpuno ispravno“. Ako bi u istočnoj Latviji bio održan referendum, ovaj 43-godišnji radnik na građevini glasao bi za priključenje Rusiji: „Zašto se Riga brine samo za zapadne dijelove zemlje“, pita on vidno uznemiren. „Tamo se grade nove kuće, škole, bazeni za kupanje. A ovdje kod nas su samo ruševine. Ništa se ne popravlja, sve se ruši.“ Mihail priznaje da ni stanje u Rusiji nije mnogo bolje, ali ipak smatra da bi tamo lakše pronašao posao.

Povjesničar Oljehnovič smatra da lojalnost Latviji ovisi prije svega od godine rođenja – mladi Rusi cijene putovanje bez viza i druge prednosti Europske unije, ali oni stariji priželjkuju povratak starog dobrog sovjetskog razdoblja. „Mnogima još uvijek nedostaje svijet koji su izgubili“, kaže Olečnovič. „Oni se sjećaju Sovjetskog Saveza kao izgubljenog raja s besplatnom zdravstvenom zaštitom, poslovima, niskim stanarinama.“

Gdje je nestala tolerancija?

Ima i ljudi, poput pravnice Vite Jahimoviča, koji nisu ni „za“ ni „protiv“ Rusije. Oni strahuju od toga da će kriza na Krimu imati još negativnih posljedica. „Tolike godine smo se trudili da budemo prijateljski nastrojeni i tolerantni jedni prema drugima. Latvijci su prihvatili da ruski umirovljenici neće moći naučiti latvijski“, kaže Vita. Međutim, ta tolerancija između Latvijaca i Rusa se sada izgubila: „Ljudi ponovo razmišljaju crno-bijelo“, žali se ona. „To ima negativno djelovanje. To je stvarno šteta.“