Plovilo pretrpano izbjeglicama prevrnulo se na putu za Europu. Utopilo se mnogo ljudi, uključujući i veliki broj djece. Takve drame se uvijek iznova događaju na Mediteranu. Posljednja se dogodila prošli tjedan jugozapadno od grčkog poluotoka Peloponez.

Prema podacima UN-a, od 2014. godine je više od 26.000 migranata i tražitelja azila poginulo ili nestalo u Sredozemnom moru pri pokušaju da se dokopaju Grčke, Španjolske ili Italije. To su brojke koje je njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser ponijela sa sobom u Tunis. Ona je izjavila kako je zbog toga duboko potresena, kao i da želi raditi na stvaranju legalnih migracijskih ruta i sklapanju migracijskih sporazuma. Osim toga, ministrica je suočena i sa stalnim žalbama njemačkih pokrajina i općina. Lokalni političari iz svih njemačkih stranaka već mjesecima se žale da su njihovi gradovi i sela preopterećeni. Strahuju da bi prihvat i zbrinjavanje novih izbjeglica moglo biti previše za njemačko društvo. Njemački ured za izbjeglice i migracije je ove godine zabilježio 125.566 zahtjeva za dobivanje azila - do sada. To je 76 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Najviše ljudi dolazi iz Sirije, Afganistana i Turske, a slijede Iran, Irak i Gruzija.

Zbog toga je ministrica Faeser pod pritiskom. To je vjerojatno jedan od razloga zašto je u Tunisu. Ona će tamo zajedno s francuskim ministrom unutaranjih poslova Géraldom Darmaninom razgovarati s predsjednikom Tunisa Kaisom Saiedom i ministrom unutarnjih poslova Kamelom Fekihom. Teme su promocija legalnih migracijskih ruta, posebno za potrebe školovanja, obuke i rada. U Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu govore o "partnerstvu talenata". Ministrici su posebno važne teme: suzbijanje krijumčarenja ljudi, unapređenje spašavanja na moru i suradnja na području obuke policije. Tema "procesa povratka" migranata, koji nemaju šansi za dobivanje azila ili je njihov zahtjev odbijen će također biti posebno važna za njemačku ministricu: ljudi bez prava na boravak u Njemačkoj trebaju se „dobrovoljno" vratiti, a procese treba ubrzati.

Davanje i uzimanje

Putovanje je povezano s naporima predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, koja je tjedan ranije pokrenula diplomatsku ofanzivu. Cilj je da se Tunis, gospodarski poljuljana država Magreba, unaprijedi u strateškog partnera. Zauzvrat bi vlada u Tunisu trebala spriječiti da se tako veliki broj migranata preko Sredozemnog mora prebacuje u EU. Prema navodima agencije EU-a za zaštitu granica Frontex, Tunis je sada postao glavna tranzitna zemlja za migrante. Više od polovice izbjeglica koji su stigli do Italije stigla je čamcima iz Tunisa. Na dogovor o "partnerskom paketu" još se čeka. EU nudi paket pomoći vrijedan milijardu eura, program Erasmus za tuniske studente i partnerstva s kvalificiranom radnom snagom. Zauzvrat bi Tunis trebao bolje kontrolirati svoje granice. "Radit ćemo na operativnom partnerstvu u borbi protiv krijumčarenja ljudi", poručili su iz EU-a i dodali: "Pomoći ćemo Tunisu i u upravljanju granicama."

Ovisnost o autokratima?

Ova „ofanziva šarma" nailazi i na kritike. Tunis se nekada smatrao svjetionikom nade u pogledu demokratizacije. Ali, pokazalo se da predsjednik Saied vlada na sve autoritarniji način, hapseći političke protivnike i potičući neraspoloženje prema migrantima iz drugih afričkih zemalja. Tu su i gospodarski problemi u zemlji. Kritičari kažu da je nakon sporazuma između EU-a i Turske, koji je s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom potpisan 2016., sada na redu sporazum s predsjednikom Tunisa.

Kako bi zadržala migrante podalje od europskih obala, EU se upušta u ovisnost o autokratskim šefovima država i vlada. Istraživač migracija Ruud Koopmans, s druge strane, pozdravlja putovanje njemačke ministrice u Tunis. Dobro je što Nancy Faeser podržava inicijativu predsjednice EK Ursule von der Leyen za pregovore s Tunisom, državom Magreba. Prema Koopmansovom mišljenju migracijski sporazumi s trećim zemljama su nužni kako bi se provele planirane reforme politike azila EU-a.

Win-win situacija?

Zemlje EU-a su prije desetak dana dogovorile strože propise na području prava azila. Tako bi se zahtjevi migranata, koji dolaze iz zemalja porijekla sa stopom priznavanja manjom od 20 posto, trebali provjeravati već na vanjskim granicama EU-a. Oni koji traže zaštitu trebali bi ostati u strogo kontroliranim prihvatnim objektima. Svatko tko nema šanse za azil ne bi trebao ni ući u članicu EU-a nego bi ga trebalo odmah vratiti nazad - po ubrzanoj proceduri.

Koopmans sumnja da će to funkcionirati bez sporazuma o readmisiji odnosnu prihvatu vraćenih izbjeglica s trećim zemljama kao što je Tunis. On očekuje "win-win situaciju" od sporazuma sa zemljama poput Tunisa i smatra kako bi takve zemlje mogle dobiti legalne kvote za ekonomske migrante i studente. Takve kvote bi bile veliki poticaj jer bi stručna radna snaga iz Tunisa mogla slati novac svojim obiteljima u domovini. Zauzvrat bi odbijeni migranti morali biti vraćeni u Tunis s vanjskih granica EU-a - čak i oni, koji su samo prošli kroz Tunis i kojima je ova zemlja služila samo kao tranzit. Koopmans se nada da će tako manje ljudi zatražiti usluge od trgovaca ljudima na opasnim putovanjima brodom u Italiju, jer više neće biti poticaja za to.

Opasnost od političkih ustupaka

Ovaj stručnjak također upozorava na opasnost od političkih ustupaka tuniskom predsjedniku Saiedu. „Važno je inzistirati da se zemlja vrati u demokratske uvjete. U suprotnom mogu nastati neželjeni efekti", kaže Koopmans. To bi značilo da sve više, a ne manje ljudi napušta zemlju i putuje u EU preko Mediterana.

I organizacije za ljudska prava poput Pro Asyla kritiziraju planirani sporazum o migraciji. Oni strahuju da takva suradnja ima za cilj odvraćanja izbjeglica i da se ne fokusira na zaštitu ljudi. U slučaju postojeće suradnje, kao što je s Turskom ili libijskom obalnom stražom, bilježe se ozbiljna kršenja ljudskih prava koja se stalno ponavljaju. Pritom EU ništa ne poduzima protiv toga. Ono što na papiru znači sigurnost granica, često u praksi znači nasilje nad ljudima koji bježe i kršenje ljudskih prava. Pro Asyl pretpostavlja da se ljudi u bijegu nakon toga često odlučuju na još opasnije rute. Rezultat je više umjesto manje nesreća na čamcima na Sredozemnom moru s fatalnim posljedicama.

jr/tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu