Otprilike tri tjedna nakon početka izraelskih zračnih napada na ciljeve u Libanonu sve više i više građani sami organiziraju humanitarnu pomoć.

"Pridružio sam se lokalnoj inicijativi i dijelimo donacije raznim skloništima i školama", kaže Rayan Chaya za DW. Ovaj 27-godišnji inženjer strojarstva u Aleyu, dobrih 20 kilometara jugoistočno od Bejruta, stvorio je baze podataka o mjestima gdje se može besplatno prespavati i jesti. Osigurao je i invalidska kolica za obitelj koja je morala ostaviti svoja dok su bježali. "Mi smo u krizi, a ako mi ne pomognemo jedni drugima, tko će?", pita on. "Vlada ne čini gotovo ništa", dodaje.

Heiko Wimmen to potvrđuje. On je voditelj projekta za Libanon u Međunarodnoj kriznoj grupi, nevladinoj organizaciji koja se bavi prevencijom sukoba. “Razina humanitarne pomoći stanovništvu je onakva kakvu biste očekivali od države čije političke strukture zapravo ne funkcioniraju", kaže on.

Godine političke nestabilnosti u kombinaciji s aktualnom gospodarskom krizom dovele su Libanon na rub kolapsa. Katastrofalna situacija se pogoršala krajem rujna kada je Izrael započeo masivne zračne napade na miliciju Hezbolah nakon godinu dana ograničenih borbi. Sjedinjene Američke Države, Njemačka i nekoliko sunitskih arapskih država klasificiraju Hezbolah kao terorističku organizaciju. Podržava ga Iran. I Europska unija je oružano krilo Hezbolaha stavila na listu terorističkih skupina.

Od tada je u izraelskim napadima ubijeno nekoliko vođa Hezbolaha i, prema podacima libanonskog Ministarstva zdravstva, više od 2.000 libanonskih civila. Oko 608.000 ljudi interno je raseljeno, prema posljednjim podacima OCHA (UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova), UN-ove organizacije odgovorne za humanitarnu pomoć. Prema podacima libanonskih vlasti, taj broj je dvostruko veći.

Upražnjeni stanovi su popunjeni

U međuvremenu je libanonska privremena vlada uspostavila 973 hitna skloništa u javnim zgradama širom zemlje. 180.000 dostupnih mjesta brzo su popunili ljudi koji su očajnički tražili smještaj.

"Broj hitnih smještaja ne odgovara broju potrebnih mjesta", kaže Heiko Wimmen. "Bojim se da će oni koji su zauzeli kuće sve više preuzimati i napuštene domove i nenaseljene luksuzne stanove", kaže on. Prema studiji Američkog sveučilišta u Bejrutu, 31 posto nekretnina u libanonskom glavnom gradu kupljeno je kao investicijske nekretnine.

U te stanove se sve više useljavaju Libanonci koji imaju neke veze s utjecajnim političkim krilom Hezbolaha. Neke od stranaka koje su povezane s Hezbolahom i godinama "rade svoj prljavi posao", kako kaže Wimmen, otvorile su kuće za izbjeglice - poput Amal i Sirijske socijalističke stranke u Libanonu.

Hrana, odjeća i dobre riječi

Libanonska policija želi evakuirati okupirane zgrade samo ako postoje odgovarajuće alternative. To je izjavio glasnogovornik libanonske policije izjavio za američki dnevnik Washington Post.

Džamije, crkve, barovi i mnogi privatni pojedinci daju sve od sebe kako bi pomogli, kaže Anna Fleischer, voditeljica regionalnog ureda njemačke Zaklade Heinrich Böll koja je povezana sa strankom Zeleni.

„U mojoj džamiji nema mjesta za smještaj obitelji. Ali broj ljudi koji se mole enormno je porastao, a mi nudimo hranu, medicinske usluge i podršku", rekao je šeik Mohammed Abu Zaid za DW. On je imam u najvećoj džamiji u Saidi, gradu 45 kilometara južno od Bejruta.

Sally Halawi, koja vodi Circuit second hand shop u Bejrutu, također je odlučila podržati izbjeglice. “Osjećala sam se kao da moram učiniti nešto da pomognem”, kaže ona. Donirala je odjeću iz svoje trgovine ljudima koji su ostali bez ičega. Na Instagramu se založila za više donacija.

Humanitarna pomoć - sada i iz EU

U međuvremenu je u toku dostavljanje međunarodne humanitarne pomoći za libanonsko stanovništvo. Europska unija pokrenula je nekoliko letova za Beirut s higijenskim proizvodima, dekama, lijekovima i medicinskim potrepštinama. Pomoć su odvojeno poslale i članice EU-a poput Belgije, Francuske, Španjolske, Poljske i Slovačke.

Početkom tjedna stiglo je 40 tona pomoći iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Istodobno, promatrači naglašavaju da je rješavanje humanitarne krize u Libanonu također vođeno političkim interesima. "Libanonska vladajuća elita pokušava održati svoju dominaciju udvarajući se međunarodnim donatorima kao i sponzorima sa Zapada i iz Arapskog zaljeva", kaže neovisni analitičar Lorenzo Trombetta iz Bejruta.

Prvi koji su obećali humanitarnu pomoć bili su Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati. No Trombetta podsjeća da je Katar već godinama dom političkog vodstva Hamasa i jedan je od glavnih pregovarača za prekid vatre u Gazi. Hamas je militantna islamistička palestinska skupina koju Europska unija, ali i SAD, Njemačka i druge zemlje svrstavaju u terorističke organizacije.

A Ujedinjeni Arapski Emirati, objašnjava Trombetta, podupiru savezništvo sa SAD-om i surađuju s izraelskim oružanim snagama u tehnološkom sektoru – dok u isto vrijeme šalju pomoć Bejrutu. Cilj Emirata je, smatra on, "ostvariti veći politički utjecaj u Libanonu i ojačati svoju prisutnost u istočnom Sredozemlju".

U isto vrijeme čini se da su napori u pružanju podrške u zastoju. Apel UN-a za pomoć u iznosu od gotovo 390 milijuna eura za libanonsko civilno društvo dosad je donio samo nešto više od 48 milijuna eura.

Ovaj tekst je preveden s engleskog jezika