Uspon i brzi pad ideje slobodnog tržišta i na željezničkim tračnicama najbolje oslikava sudbina tvrtke TX Logistik AG. Nju su prije dvanaest godina osnovala pet njemačka managera specijaliziranih za logistiku jer su i prije odluke Bruxellesa uočili poslovnu priliku u konkurenciji s državnim Njemačkim željeznicama. Zapravo, i danas govore kako im nije cilj otimati tržište Deutsche Bahn, nego odvesti robu sa cesta na željezničke tračnice.

 

 

Načelno, poslovni koncept se pokazao uspješnim: danas TX Logistik AG zapošljava tristotinjak suradnika i raspolaže flotom od četrdesetak modernih lokomotiva. Svakog tjedna se 360 kompozicija tvrtke TX Logistik AG kotura po tračnicama i čak u kriznoj godini je 2010. ostvaren promet od 150 milijuna eura.

Doduše, oduzeli su djelić poslova Njemačkim željeznicama - udio im je tek oko 3% robnog željezničkog transporta u ovoj zemlji, ali - TX Logistik AG već odavno nije u vlasništvu poduzetnika koji su ga osnovali. Jedina je razlika da vlasnik nije njemački monopolist Deutsche Bahn AG, nego - Trenitalia, željeznički transportni monopolist Italije.

Maria Leenen, direktorica savjetničke tvrtke SCI Verkehr za list Handelsblatt priznaje: "Dani kada je bilo dovoljno kupiti lokomotivu i početi zarađivati novac prevozeći robu od točke A do točke B, ti dani su završeni. To je postalo previše riskantno". Jer usprkos načelnoj liberalizaciji se pokazalo kako je u tom poslu potrebna određena kritična masa kako bi se uspjelo održati na tržištu i ponuditi kvalitetnu - i povoljnu uslugu.

Investicije su u pravilu goleme, tako da je ta liberalizacija jedino pomogla državnim monopolistima da se počnu probijati na druga tržišta Europe. To se vidjelo i u TX Logistik koja je gubila svoju neovisnost "na obroke": već 2003. se pokazalo kako je potrebno 15% tvrtke prepustiti Talijanima, 2005. postali su vlasnici 51% njemačke tvrtke i sad su prepustili i preostalih 49% talijanskom prijevozniku koji se specijalizirao za transport između europskog sjevera i juga. Ali Trenitalia tu ne želi stati: ambicija joj je prometovati i između zapada i istoka Europe.

 

 

 

Na taj način, u Njemačkoj praktično da nema više "nezavisnih" tvrtki koje konkuriraju Njemačkim željeznicama, nego su danas najveći konkurenti ovdašnjem monopolistu, osim spomenutog poduzeća Trenitalie, još Captrain, tvrtka francuskog monopoliste SNCF i SBB Cargo, Švicarskih državnih željeznica. Daleko od toga da pak Njemačke željeznice samo gledaju kako im se otima domaće tržište: i DB Schenker, dio logistike njemačkog monopolista, već odavno kupuje po Europi.

U međuvremenu je postao vlasnikom vodeće nezavisne željezničke kompanije u Velikoj Britaniji, EWS koja je aktivna i u Francuskoj pod nazivom Euro Cargo Rail, a preuzeli su i jednu željezničku tvrtku u Poljskoj i jednu u Italiji.

Jer doista izgleda kako "mali" nemaju što tražiti u željezničkom transportu. Doduše, mora se priznati da su i državni monopolisti uvelike izgubili svoj mentalitet "državnih službenika" gdje plaća dolazi - radio on ili pio kavu čitav dan - i da itekako razmišljaju na poslovni način tako da je konkurentima život postao vrlo težak. Alternativa prodaji stranom monopolistu jest često ili bankrot - ili slučaj poduzeća Mittelweserbahna. Ono se pokušavalo profilirati u lokalnom transportu, ali je dospio u financijske poteškoće dok ga nije preuzeo Verkehrsbetriebe Elbe-Weser, EVB. Drugim riječima, to je bio tek kratki izlet u poslovno poduzetništvo: novi vlasnik EVB je - državno poduzeće.

 

Autor: A. Šubić (njem. mediji)

Odg. ur.: N. Kreizer