Na prvi pogled, njemačka odredba o fiksnoj cijeni lijekova (Arzneimittelpreisverordnung) se čini kao da su je pisali vlasnici apoteka da napune svoje džepove. Doista, gotovo da nema tako malog mjesta u Njemačkoj da u njoj nije i barem jedna apoteka. Jer, to se isplati.

Cijena nekog lijeka - prije su to bili svi lijekovi da bi danas bili tek lijekovi za koje je potreban recept, već desetljećima se u Njemačkoj formira na zakonski određen način: proizvođač lijekova udruzi apotekara predloži cijenu koju želi za kutiju lijeka i ako se svi slože kako je cijena realna, vlasnici apoteke smiju na tu cijenu za sebe dodati uvijek istu maržu od 3%. Povrh toga, na svako pakovanje smiju dodati još 8,10 eura za svoje troškove. I to je onda cijena koliko će koštati lijek.

Naravno da je ova računica povoljna za apotekare, ali rezultat takvog diktata cijene je i nešto posve drugo: neki lijek košta točno isti iznos, bez obzira gdje ga kupili u Njemačkoj. Bilo to srce nekog velegrada ili zabačeno selo u Alpama, lijek će koštati isto i apotekar je motiviran da vam ga može prodati. U gradovima - čak i u selima često ima toliko apoteka da stoje jedna pored druge, ali nema smisla uopće niti pitati, je li tamo cijena manja.

Zašto ne smijemo dati popust?

Ako je na recept, košta isto i to znaju i u zdravstvenom osiguranju ako će vam participirati troškove. Ta činjenica ima i gospodarskih posljedica u sasvim drugim sektorima: na primjer, nije slučajno da (osobito nešto stariji) Nijemci najradije ljetuju u svojoj domovini. Jer često imaju pravu kolekciju lijekova koje uzimaju i tako znaju da će dobiti "svoje" lijekove i to po cijeni koja im je poznata.

No postoji problem zbog kojeg se sad s tim njemačkim fiksnim cijenama lijekova morao pozabaviti i Europski sud u Luksemburgu: na taj način, lijek ne smije biti skuplji, ali ne može biti niti - jeftiniji od određenog. Tužbu je pokrenula internetska trgovina, ali i lanac apoteka DocMorris iz Nizozemske koji je odlučio odobriti popust na potrebne lijekove svim članovima Udruge oboljelih od Parkinsonove bolesti.

Naravno da je bila jasna računica ove nizozemske apoteke kako će to djelovati u javnosti, jer je i popust bio gotovo simboličan: 0,5% na cijenu lijeka i onda još 2,50 eura po receptu. A tko može imati nešto protiv da nesretni bolesnici ove teške i neizlječive bolesti dobiju svoje lijekove nešto povoljnije?

Slovom zakona i propisa, gotovo je apsurdno da je upravo njemački Ured za zaštitu tržišne utakmice morao DocMorris upozoriti da to krši ovdašnje uredbe o fiksnoj cijeni lijekova i da taj popust nije dopušten. Naravno da je slučaj dospio pred sud i u prvoj sudskoj instanci je presuđeno protiv takvih "popusta": tu nije samo riječ o cijeni, nego o ravnomjernoj i stabilnoj opskrbi građana lijekovima. No Viši pokrajinski sud u Düsseldorfu je shvatio i da ovaj slučaj mora prepustiti Europskom sudu da donese odluku.

Dalekosežne posljedice za čitavo društvo

A već iz prvih vještačenja Europskog suda je bilo jasno kako se tom njemačkom pravilu crno piše: može se shvatiti društvena korist, ali je još veća društvena korist ako se građanima omogući da lijekove dobivaju povoljnije. Takav je onda i zaključak Europskog suda objavljen ove srijede (19.10.): osobit problem je i što se ovim sustavom onemogućava stranim apotekama pristup njemačkom tržištu, a tek tržišnim natjecanjem je onda moguće i spustiti cijene lijekova. To se onda odnosi i na postojanje apoteka u zabačenim selima: ako se bude isplatilo, onda će se i tamo pojaviti konkurencija.

Naravno da je na odluku suda smjesta "sa zgražanjem" reagirala krovna udruga njemačkih apotekara Bundesvereinigung Deutscher Apothekerverbände ABDA. Njezin predsjednik Friedemann Schmidt upozorava kako "ne može biti da divlje sile tržišta nadvladaju zaštitu potrošača i njihovu zdravstvenu skrb." Ta odluka, upozoravaju apotekari, će imat "teške posljedice na raširenost mreže apoteka" jer vlasnici apoteka u malenim selima s jedva kojom stotinom stanovnika nipošto nisu u situaciji da žive u bogatstvu i luksuzu od onoga što zarade. Jedino rješenje je onda zatvaranje tih seoskih apoteka. A ovakva zaštita strane internetske apoteke onda vodi "diskriminaciji domaćih", upozoravaju njemački apotekari.

Ima i izlaz...

Njemačko ministarstvo zdravstva vrlo je oprezno što da kaže nakon ovog spora: u priopćenju ministarstva se tek kaže kako "proučavaju" odluku iz Luksemburga i kako će "provjeriti" sve posljedice koje iz toga izlaze. No ipak iz Berlina se i dodaje kako "osiguranje raširene i opskrbe lijekovima koja bi bila u blizini mjestu boravka putem javnih apoteka" za ovu njemačku vladu "i dalje ima prioritet".

U sve starijem društvu kao što je Njemačka, ova vijest je danas u mnogim medijima izazvala golemu pažnju i potakla rasprave što će se sad događati s apotekama i cijenama lijekova. Naravno, tu su i farmaceutske kompanije koje bi rado "slomile" moćnu udrugu njemačkih apotekara u određivanju cijena i odlukom iz Luksemburga će se sigurno nešto morati promijeniti.

Ali - ne mora baš sve: Njemačka jednostavno može zabraniti prodaju lijekova na recept preko interneta, tako da se oni mogu prodavati samo u apoteci. To ima svoj medicinski razlog jer su kvalificirani zaposlenici apoteke svojevrsni "dodatni osigurač" kada neki liječnik nekome propiše lijek. Čak ni zabrana ne mora imati nekakav dramatičan oblik kao da se zabranjuje trgovina oružja ili narkotika: dovoljno je da zdravstveni osiguravatelj ne prihvati račun takve internetske apoteke ako osiguraniku pokriva (dio) troškova. I što je najvažnije: Europski sud prihvaća takvu zabranu prodaje lijekova na recept preko interneta.