Građanima Fergusona, predgrađa velegrada St.Louisa ovih dana nije lako. Posebo nije lako policiji koja se našla u središtu rasnih sukoba. Džemal Bijedić, rođeni Dubrovčanin, policijski je časnik (Police Chaplain) zadužen za religije u St. Louisu, a jedini je koji je u cijelom Missouriju zadužen za muslimane. Kaže da je biti policajac u SAD-u vrlo teško jer ima mnogo socijalnih problema što rezultira agresivnošću.

Policajac s religijskim autoritetom

"Mi smo posebna jedinica koju šalju na teren kada neko pokušava počiniti samoubojstvo. Mi onda razgovaramo s tim čovjekom i odgovaramo ga da se ne ubije. Šalju nas na teren i kad je veliko nevrijeme i kada su izvanredne situacije kao ovi prosvjedi." I njegova je jedinica, nakon ubojstva mladića crnca, koji je prethodno navodno ukrao kutiju cigareta, bila na licu mjesta.

"Bili smo u Fergusonu, situacija se malo smirila. Ljudi iz Fergusona zahtijevaju pravdu i kaznu za policajca. Dva dana nakon ubojstva Browna saznao sam da je policajac koji ga je ubio zadobio teže ozljede i da je u Browna ispalio šest metaka. Sada 50 saveznih i civilnih agenata FBI vodi istragu. Oni su išli su od kuće do kuće u Fergusonu i ispitali oko 1.000 ljudi”, kaže rođeni Dubrovčanin. Rasizma je ovdje uvijek bilo, kaže Bijedić, koji smatra da je moguće da se policajac branio i da mu je, "po njegovoj procjeni, život bio u opasnosti". Taj policajac, kaže on, još nije dao izjavu i trenutno se čeka na rezultate istrage. On, zbog velikog broja prijetnji, ne može izaći iz kuće i pod zaštitom je lokalne policije.

Preko dana je u Fergusonu, u kome, uz 88 posto stanovništva tamne boje kože, žive i Palestinci, Afganistanci i Vijetnamci, po riječima policajca Džemala Bijedića, mirno. "Ljudi raščišćavaju posljedice nereda ali kad padne noć pojedinci pomiješani s prosvjednicima divljaju, bacaju kamenje i sve što im se nađe pri ruci. Nekim Palestincima, Afganistancima i Vijetnamcima su opljačkane trgovine, neki su se vratili, a neki su digli ruke i otišli", kaže Bijedić.

Ferguson, koji se ovih dana zbog nemira nakon ubojstva jednog mladog Afroamerikanca od strane policije našao u središtu svjetske medijske pozornosti, je odmah u susjedstvu. No događaji u Fergusonu se ipak čine nekako dalekim.

Policija je preblaga

"To vam je kao da ste u drugom gradu. Mi o tome saznajemo sa TV-a. Brinemo se jer smo imali sličnu situaciju u prošlosti. Bojimo se da mala stvar ne eskalira u nešto puno veće", kaže o događanjima u Fergusonu rođeni Sarajlija Bruno Mručkovski. On je, slično kao i tisuće drugih Bosanaca iz Srebrenice, Žepe, Zvornika, Bijeljine, Velike Kladuše... ratne 1994. došao kod strica u St. Louis i tu ostao. Mručkovski ukazuje i da su verbalne prepirke s policijom u St. Louisu normalna stvar. "To je meni kao osobi koja je 80-ih odrastala u Sarajevu nepojmljivo. Zamislite da ste tada mogli da nešto tako kažete našem policajcu. Ja sam kod nas u Sarajevu bio svjedok kada je policija isprebijala momke mojih godina, samo zato što su nakon ponoći skakali po praznim stolovima na pijaci To sam svojim očima vidio. I da budem iskren, mislim da je pretjerano kako se sada u medijima prikazuje policija u Fergusonu", dodaje Mručkovski.

Bosanci nemaju problema

Murat Muratović, također Bosanac iz St. Louisa, po zanimanju inženjer informatike, smatra da Bosanci nemaju antagonizam prema tamnoputim sugrađanima i da se ljudi u St. Louisu mogu podijeliti samo na dobre i loše. "Ja imam puno prijatelja koji su crnci, koji su obrazovani i pametni ljudi, koji doprinose razvoju ekonomije i svega ostalog. A imate s druge strane mlade momke, koji neće da idu u školu, ne moraju biti crnci, takvih ima i bijelaca. To nema veze s bojom kože. Kad smo se mi iz BiH tek doselili, naša ekonomska moć je bila na nuli. Živjeli smo u zonama gdje uglavnom živi crnačko stanovništvo. Ja osobno nisam imao problema. Ali prošle godine smo imali slučaj gdje je crnac, pri pokušaju pljačke, ušao u trgovinu naših ljudi i ubio našeg momka, vlasnika. Ali to nema nikakve veze s rasizmom, nego je u pitanju razbojništvo. I jedna osoba koja nije crnac je 1998. napravila zlo i ubila jednu našu djevojčicu. "

Murat Muratović međutim ukazuje da je postojala jedna vrsta rivaliteta na početku."U smislu da su naši ljudi, kad su došli, počeli od nule i morali su se dokazivati. Ali oni su pokazali i crnačkom stanovništvu i svima drugima da je Amerika zaista otvorena zemlja za svakoga tko se želi dokazati i pokazati i tko je vrijedan radnik. Naš svijet je srušio sve te predrasude i prepreke. Ako se recimo kaže da ljudi, zbog rasizma ne mogu napredovati, onda pogledajmo što je s Bosancima. Većina bosanskohercegovačke populacije u St. Louisu su muslimani. A u SAD-u trenutno imamo jedan antagonizam prema islamu. Osim toga, naši su ljudi stranci, imigranti, a u Americi postoji i taj antagonizam prema imigrantima. Međutim, i pored svega toga su Bosanci, kao useljenici, uspjeli u St. Louisu”, zaključuje Muratović.