Samo dan nakon što je više tisuća mladih u Beogradu blokiralo gradske ulice nezadovoljni izbornim rezultatima, plamen se proširio na gotovo svaki kraj Srbije. Okupljanja su u isto vrijeme zakazali u više od dvadeset gradova – od Subotice preko Zrenjanina, Sremske Mitrovice, Šapca, Kragujevca, Kraljeva, Novog Pazara, sve do Niša i Vranja. Svaki od ovih prosvjeda imao je i svoj lokalni "touch”.

U Subotici su osim „rušenja diktature" tražili i poštivanje prava LGBT zajednice, a u Nišu da se istraže lažni doktorati. U Zrenjaninu se prisvjedovalo i protiv postavljanja splava na jezeru, dok su u Novom Pazaru podsjetili na navodne nepravilnosti koje su se tijekom izbora dogodile na biračkim mjestima u tom gradu.

Da će okupljanja biti i kako su ona protekla, međutim, mogli su znati samo oni koji se nalaze na društvenim mrežama, jer u medijima o tome jedva da je bilo tko govorio. Prosvjedi na središnjim gradskim trgovima za lokalne medije uglavnom nisu bili vijest, bez obzira na to koliko je ljudi te prosvjede podržavalo.

Kamere prisutne, izvješća nema

Jedan čovjek u kolicima s kutijom na glavi na kojoj piše „Dolje Sremska televizija" – tako je prosvjed počeo u Rumi. Kasnije mu se pridružilo nekoliko desetaka građana. „Kod nas je sve okrenuto naopačke od onog što bi trebalo. Prosvjed se namjerno dogodio na Veliki petak da bi simbolizirao patnju ovog naroda", priča organizator Mile Savić.

Veliki broj Rumljana, međutim, ne zna ni da se prosvjed uopće dogodio. „Kako i da znam? Gdje to da vidim", kaže jedan stariji Rumljanin. Druga gospođa nas uvjerava da toga i nije bilo. „Čula sam da je u Mitrovici bilo nešto, nije se kod nas nitko organizirao", tvrdi ona. Treća grupa se spori u vezi s tim koliko je ljudi zaista bilo. Pouzdane informacije, međutim, se mogu čuti samo od onih koji su zaista bili na licu mjesta, jer nijedan lokalni medij nije najavio niti izvještavao s prosvjeda, iako su, tvrdi Savić, svi bili obavješteni, a skup prijavljen i policiji.

Gotovo preslikana situacija je i u ostalim gradovima, kažu nam iz Novog Pazara, Požarevca i Sremske Mitrovice. Čime su građani nezadovoljni lokalna javnost je saznala samo u Nišu, Subotici i Somboru, prije svega zahvaljujući online medijima poput Južnih vesti ili Magločistača.

„Sve je prilično neorganizirano, ali se ipak trude da uvijek pošalju neku poruku i održe neki govor. Prvih dana je bilo oko l.000 ljudi", priča za DW urednica Magločistača Natalija Jakovljević. „Jedan do dva medija uvek poprate te događaje. Ostali lokalni mediji nisu zainteresirani niti izvješćuju o tome. Neki su prvih dana prenijeli fotografije i tu se cijela priča završava", kaže Jakovljević.

Toliko je i medija i u Nišu koji posvećuju pozornost prosvjedima, iako su okupljanja tamo masovnija i organiziranija. „Ostale kolege dolaze s mikrofonima, ali ne javljaju što se dogodilo", priča za DW urednik Južnih vesti Predrag Blagojević. „Prepoznajem ih i vidim na prosvjedima s kamerom i mikrofonom u ruci. Mi imamo četiri lokalne televizije i tu su jedne dnevne novine. Ja sve te novinare vidim na prosvjedima, ali sam iz razgovora s drugim kolegama saznao da njihovih izvešća nema na lokalnim televizijama. Baš smo neku večer razgovarali o tome zašto su onda te kamere na prosvjedima i došli smo do zaključka da čekaju da se dogodi nešto što bi njima bilo zanimljivo", objašnjava Blagojević.

Na ivici opstanka

Slika o lokalnim prosvjedima u medijima, slika je o stanju u samim medijima. Njihov položaj nikada nije bio teži, mnogi su na rubu opstanka, dok su drugi, kaže novinarka Maja Leđenac, nakon provedene privatizacije postali još jače propagandno sredstvo u rukama političara. „Trenutna politička situacija na lokalnoj razini može jako utjecati na filtriranje informacija, a važno je podsjetiti da su upravo političari i kupovali lokalne medijske kuće kako bi informirali građane o onome o čemu oni misle da treba, a ne poštujući javni interes", objašnjava za DW Maja Leđenac, koja se bavi istraživanjem financiranja lokalnih medija.

Oni koji nisu zapali u ruke moćnika, jesu u finansijske probleme. U Kragujevcu zato novinari sebe nazivaju volonterima. „Devastirani lokalni mediji su nerijetko u tako velikim novčanim problemima da jednostavno nisu sposobni i nemaju kapaciteta baviti se osnovnim informiranjem, akamoli da se bave nacionalnim temama, da ne govorimo tek o analitici ili istraživačkom novinarstvu", priča Leđenac.

Građansko novinarstvo

Ulogu lokalnih medija samo su djelimice nadomjestili oni s nacionalnom koncesijom, i to u ovisnosti od dopisničkog potencijala. O tome što se s prosvjedima događa izvan Novog Sada, Beograda i Niša, građani mogu saznati iz svega nekoliko medija, iako neki od njih redovno odlaze na terene. „Radio-televizija Vojvodine je, na primjer, bila jednom ili dva puta, a Blic je svaki put prisutan, ali im nije svaki tekst objavljen", priča Natalija Jakovljević iz Subotice.

List Danas zato je uputio poziv građanima da oni sami šalju informacije, i za prosvjede izdvojio jednu stranu u kojoj daju pregled stanja u lokalnim sredinama. „Na ovaj korak smo se odlučili na osnovu velikog broja poruka koje smo dobijali prethodnih dana od čitalaca s pitanjem zašto nemamo vijesti o prosvjedima iz njihovog mjesta. Trenutno nismo u situaciji čitateljima obećati neke nadoknade za ono što nam pošalju, ali ćemo svakako najvrednije nagraditi poklonima", navodi se u pozivu list Danas.

Glavni i odgovorni urednik Dragoljub Petrović za DW kaže da su se ljudi odazvali pozivu, ali su prosvjedi u manjim sredinama ubrzo zamrli. „Imamo malo dopisnika – ukupno četiri ili pet, a s obzirom na to da su se prosvjedi u početku odvijali po raznim mjestima u Srbiji, odakle nije bilo nikakvih informacija, onda smo apelirali preko društvenih mreža da se jave ljudi, ne samo novinari, koji bi nam mogli poslati sliku ili informaciju kakav je prosvjed u nekom manjem gradu. I dalje apeliramo da nam šalju informacije iz svojih sredina o tome što se tamo događa, posebno na političkom planu", dodaje Petrović.

Za to vrijeme, Koalicija novinarskih i medijskih udruga podsjeća novinare na to da je autocenzura „opasna mentalna manipulacija čije su posljedice po profesiju i društvo dalekosežnije i opasnije od cenzure" i zahtjeva od novinara i medija, a posebno javnih medijskih servisa, da „točno, objektivno, potpuno i blagovremeno izvešćuju o događajima od interesa za javnost, poštujući pravo javnosti da sazna istinu i držeći se osnovnih standarda novinarske profesije". Do uspavanih, čini se, taj apel i dalje nije stigao.