Mala slavenska manjina, Lužički Srbi, s puno energije trudi se obraniti svoj jezik i kulturu od većinske njemačke zajednice. Lužički Srbi predstavljaju i važnu sponu između Njemačke i njenih slavenskih susjeda, primjerice Poljske. Njemačka vlada ovu prednost želi iskoristiti i tako ostvariti užu suradnju s Poljskom kad je riječ o politici prema nacionalnim manjinama. Nedavno je službeno izaslanstvo iz Varšave posjetilo Lužičke Srbe.

Pjesma za goste

Petnaestak mališana okupilo se u vrtu svog dječjeg vrtića u Crostwitzu i pjevaju na lužičkom. Stigli su im važni posjetitelji. Iz Berlina je stigao parlamentarni povjerenik za manjine Christoph Bergner, zajedno sa svojim poljskim kolegom Tomaszom Siemoniakom. Saski gradić Croswitz nalazi se u području Gornja Lužica, kulturno središte pokrajine je grad Budišin. Većina lužičkosrpske manjine živi tamo, a ima ih oko 60.000. "Ozbiljno shvaćamo slavensku manjinu u Njemačkoj. Smatramo je nekom vrstom mosta prema Poljskoj i nadamo se da će i njemačka manjina u Poljskoj igrati jednu vrstu poveznice između naših zemalja", kaže njemački povjernik za manijne Christoph Bergner.

Izolirani

Lužički Srbi zapravo govore dva slična jezika: gornjolužičkosrpski koji je pod utječajem češkog i donjolužičkosrpski pod poljskim utjecajem. Srbe sa Balkana nazviaju "južnim Srbima". Po vjeri su većinom protestanti, a manjim dijelom katolici.

Poljski predstavnik Tomasz Siemoniak smatra kako je pložaj Lužičkih Srba uisitnu poseban. Izolirani su i nema nikakvog velikog grada u blizini u kojem se govori lužičkosrpski. "Stanje s njemačkom manjinom u Poljskoj je skroz drugačije. Zbog tako velike zemlje kao što je Njemačka, zbog raznolikih mogućnosti financiranja, studentske razmjene ....a i knjiige na njemačkom je lako nabavljati."

Vrtić po imenu "Dobrodošli"

Svejedno, Siemoniak smatra zanimljivima napore koje Njemačka ulaže kako bi pomogla ovoj maloj slavenskoj zajednici. Primjerice dječji vrtić u kojem se posebna pažnja plaže na očuvanje jezika. Ime ovog projekta je Witaj što na lužičkosrpskom znači "Dobrodošli". U vrtiću djeca, uključujući i onu iz njemačkih obitelji, govore samo lužičkim jezikom. Predsjednica lužičkosrpskih školskih udruga Ludmila Budar objašnjava kako to funkcionira. "Dan protječe tako da tete u vrtiću cijeli dan sa djecom pričaju lužički. Isto tako i osoblje, u kuhinji, čistačice i domar, svi pričaju lužički." I dok Ludmila Budar svog poljskog gosta provodi kroz zgradu vrtića, vidi se na što se misli kad se kaže da Lužički Srbi mogu poslužiti kao spona između Njemačke i Poljske. Jezična barijera između gosta i djece gotovo da i ne postoji. Na kraju ovog posjeta, njemački domaćin Christoph Bergner izražava nadu da će se ovakva vrsta suradnje između dviju zemalja poboljšati. "Vrlo mi je važno bilo da s obje strane postoji snažan osjećaj da smo odgovorni za nacionalne manjine, te da pokušavamo zajedničkim radom postići što više. Dobio sam pozitivne znakove da ćemo ovako nastaviti."

Autor: Heiner Kiesel/Snježana Kobešćak